ZAČUĐUJUĆE MLAKA I BEZVOLJNA PREDIZBORNA ATMOSFERA

U naredne dvije godine treba platiti do 8 milijardi dolara stranog duga i otpustiti 60.000 ljudi iz državne uprave, stečajevi prijete tisućama tvrtki, dok građani više neće moći dobijati povoljne kredite... Stoga bi izborni pobjednik lako mogao postati gubitnik

Objašnjenje ovakve situacije počiva u činjenici da glavni politički protagonisti primjetno nevoljko "odrađuju" sljedeće izbore. Kao da bi svi oni radije odgodili izbore. Dok je takav osjećaj kod vladajućih stranaka još i shvatljiv, prilično je iznenađujući izostanak predizbornog naboja kod oporbenih stranaka. Predizborni entuzijazam zahvaća tek poneku stranku, u pravilu manju oporbenu, dok oporbeni lider HDZ ne prestaje sa začuđujuće "neratničkim" ponašanjem.

Predizborna mirnoća, koju mnogi analitičari već proglašavaju mlitavošću, nekorištenje predizbornih aduta koje vladajuća koalicija servira na izborni stol, izostanak gotovo bilo kakvog predizbornog dogovora s ostalim oporbenjacima, nastavak "sječe HDZ-ovih knezova" u vrijeme kada bi već u tijeku trebala biti oštra predizborna retorika i sindrom okupljanja protiv vladajuće koalicije — sve su to začuđujući elementi predizbornog ponašanja HDZ-a.

Produlji li se ovakav neoporbenjački stav HDZ-a i počne li on odrađivati kampanju tek "reda radi", hrvatski će birači do izbora zacijelo postati još zbunjeniji. Analizira li se sadašnja, a još više buduća situacija u zemlji u iduće dvije godine, jasno je da se novi "mladoženja" mora zabrinuti za svoj "brak", posebice zbog ekonomskih, a manje političkih problema.

Realne procjene uglednih ekonomista govore kako će sadašnji vanjski dug od 19,2 milijarde US dolara biti uvećan znatno preko 20 milijardi dolara u idućih par godina. Hrvatska sada bilježi i rekordno visoki deficit platne bilance, koji je dostigao već alarmantnih 8 posto cjelokupnog nacionalnog proizvoda. Već ti pokazatelji de facto "vežu ruke" novoj Vladi. U sljedeće dvije godine Hrvatska će na ime glavnica i kamata na veliki inozemni dug morati odvojiti između 7 i 8 milijardi dolara. Nadalje, Račanova Vlada, koja je sama za sebe ispočetka tvrdila da će biti nepopularna, ali će obaviti sve potrebne reformske zahvate, zastala je negdje na pola obavljenog posla, da bi prije otprilike godinu dana počela ipak raditi na svojoj popularnosti, zaustavljajući nepopularne reforme.

Novoj Vladi stoga ostaje, primjerice, bolna reforma državne uprave. Hrvatska, naime, ne može više plaćati ovako skup državni aparat, te će ta reforma "pomesti" novih 60 tisuća radnih mjesta! Uslijede li moguća kolebanja i pad tečaja kune, to će značiti da će otplate kredita realno biti veće, što će sigurno odvesti dio gospodarstva u bankrot, a dio stanovništva prebaciti u siromašni stalež. Slijede nove crne brojke — visoka nelikvidnost gospodarstva nije bitno smanjena, opet bilježimo oko 15 milijardi kuna nenaplaćenih potraživanja, a stotinjak tisuća zaposlenih opet ne dobiva ili dobiva plaće sa zakašnjenjem!

Nadalje — od čega je isto tako naprasno odustala Račanova Vlada — podešavanjem Zakona o stečajevima čak nekoliko desetaka tisuća tvrtki moralo bi u iduće dvije godine otići u stečaj. Privatizacija, ionako usporena dosadašnjom prodajom gotovo svih "zlatnih koka", neće u sljedećih nekoliko godina ni izbliza puniti proračun kao u proteklima. Novoj vladi ostaje neriješen problem, koji će opet stajati milijarde kuna — brodogradnja, PIK-ovi, poljoprivreda. Nova će vlada morati opet mijenjati Zakon o radu, budući da je Račan odustao od radikalnih i nepopularnih promjena.

Nova će vlada zbog cijele ove tragične ekonomske situacije morati poraditi na znatnijem privlačenju stranoga kapitala kako bi nadoknadila gubitke proračuna, a to će opet značiti umanjivanje prava radnika i smanjivanje poreza, time i novca za državnu potrošnju. Građani u iduće dvije godine neće više moći gotovo bezbrižno uzimati povoljne kredite, jer se "interna" zaduženost građana u protekle dvije godine podigla 50 posto i sada je svako hrvatsko kućanstvo u prosjeku zaduženo s 5500 kuna kredita!?

Dosadašnja vlast ne ostavlja budućoj vladi mogućnost da se dodatno zadužuje i tako krpa "rupe", kao što je to činila Račanova Vlada, nova će vlada morati mijenjati čitavi ekonomski model i dalje smanjivati socijalna, radna i "potrošačka" prava. Pobjednik na idućim izborima, stoga, zaključuju mnogi, teško da će se tako doista i moći nazvati. Prije bi se mogao nazvati gubitnikom, jer će morati preuzeti vlast i odgovornost za ono što je koalicijska vlast "ukuhala" u proteklih par godina, a dolazi na naplatu u sljedećem mandatu. Pobjednik bi stoga morao već sada biti uvelike uvjeren da će, pored svih crnih brojki i predviđanja, uspjeti razraditi model svoje vlasti i uprave koji će izdržati nastupajuća iskušenja.

No, ima li, primjerice, HDZ razrađen taj "spasonosni" model? Oni koji tvrde da ga imaju morali bi stoga u iduća dva mjeseca i pokazati da im je stalo preuzeti odgovornost. Sadašnja nevoljkost i rezerva i dalje stvaraju sumnje u tezu kako se "HDZ-u i oporbi ustvari i ne isplati uzeti iduće izbore i sastaviti vladu". Ova računica počiva na argumentu kako će u sljedeće dvije godine novoj vladi biti toliko neizdrživo teško da će novi izbori morati biti prijevremeni, otprilike dvije godine nakon ovogodišnjih.

Ima li, pak, istine u ovakvim scenarijima i kalkulacijama, tome bi "kalkulanti" svakako morali pribrojiti i negativni saldo propuštene prilike za oporbeno preuzimanje vlasti na ovogodišnjim izborima. Stotine i tisuće stranačkih profesionalaca ostale bi bez materijalne koristi i nagrade u obliku boljih namještenja i poslova s državom. Nezadovoljstvo u stranačkim vrhovima znatno bi ugrozilo položaj šefova stranaka, dovelo do novih unutarstranačkih potresa i "čistki", a realno bi smanjilo i podršku birača. Isplati li se, dakle, ne pobijediti na izborima?