Ako ne riješi slučaj Gotovina, Hrvatska na svoju kandidaturu za Europsku uniju može zaboraviti. Uzalud se trudi ministar Mimica, uzalud kilogrami ispisanih odgovora. Taj zahtjev, suprotno nadama Banskih dvora, s vremenom ne blijedi, nego se dapače pojačava. Tjednik Globus tvrdi da je Velika Britanija u rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o Haškom sudu, koja će biti donešena ovih dana, progurala ultimativni zahtjev Hrvatskoj da Gotovinu uhapsi i preda Sudu.

Službeni je London u tom pogledu vrlo tvrd. Zbog Gotovine je odbio ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, bez čega je Hrvatskoj ostati pred zatvorenim briselskim vratima. Britanska je vlada svoj stav sada uspjela uvrstiti i u rezoluciju Vijeća sigurnosti. Štoviše, Gotovina se tretira uz rame s najvećim ratnim zločincima, za koje se imperativno traži hapšenje. »Optuženi pred Haškim sudom, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, a tako i Ante Gotovina, moraju se što prije pojaviti pred Sudom«, stoji u rezoluciji. Taj će se stav sigurno ponoviti i u izvještaju glavne haške tužiteljice Del Ponte, što će ga ona u listopadu podnijeti Vijeću sigurnosti, a prema kojem će se onda ravnati i Europska unija.

U hrvatskoj Vladi na takav razvoj situacije nemaju odgovora. Suprotno najavama predsjednika Mesića, Gotovina ne pokazuje namjeru da se odazove Haškom sudu, a tri mjeseca pred izbore sigurno je najnepogodnije vrijeme da se taj problem rješava u pravnoj državi uobičajenim, zakonom predviđenim sredstvima. Da vlast ne zna što će, lako je zaključiti i iz stavova koje »neimenovani izvori« iz Vlade rasipaju po nekim medijima. »Ne može približavanje Hrvatske Europskoj uniji ovisiti o Anti Gotovini«, »bilo bi to loše i za Hrvatsku i za EU«, »Vlada ne želi dopustiti da se opsežne pripreme za stjecanje kandidata obezvrijede zato što je jedan haški optuženik u bijegu«, izjavljuju u Banskim dvorima, valjda rastjerujući vlastite zebnje i strahove.

Ali može i hoće. Približavanje Hrvatske Europskoj uniji ovisit će upravo o slučaju Gotovina. Jer, nije riječ o jednoj osobi, i nije riječ o Anti Gotovini, nego o odnosu Hrvatske prema međunarodno preuzetim obavezama. Pritom nije odlučujuća činjenica da je Gotovina pobjegao, ne odlučuje njegovo ponašanje, nego se mjeri i presudno je držanje vlasti u tom slučaju. Međunarodnu će zajednicu Vlada teško uvjeriti da je ona napravila i čini sve može. Pogotovo nakon operacije koju je pred ljeto u vezi s Gotovinom poduzeo šef države. S tim u vezi hrvatske su akcije danas znatno nepovoljnije.

Namjere su, valjda, bile plemenite – da se slučaj privede raspletu i optuženi sam preda Sudu. Ali to se nije dogodilo i možda se samo još Mesić tješi onom izjavom da je riječ o zastoju zbog godišnjih odmora. Poziciju Hrvatske sada otežava činjenica da je hrvatska vlast očito bila u kontaktu s Gotovinom, čak se stavila u njegovu službu. Predsjednik se države pretvorio u njegova advokata, u to je ime stavio na kocku i svoju međunarodnu reputaciju, premijer se nudio za svjedoka obrane. Državne su institucije upregnute da iskopaju dokaze. Mahalo se navodno novopronađenim dokumentima, većinom istim onima kojima je i Tuđmanova vlast dokazivala da je Oluja čista poput suze.