Vjesnik: 28. 08. 2003.

Slučaj Gotovina u kritičnoj fazi za Hrvatsku

Gotovinu u središte pažnje vraća i upitnik Europske komisije koji u uvodnom tzv. političkom dijelu, pod paragrafom »J«, točka »c«, postavlja upit o »sljedećim koracima koje Vlada namjerava učiniti u hvatanju i izručenju MKS-u odbjeglog Gotovine« / U hrvatskom odgovoru na tri stranice opisan je cijeli slučaj Gotovina i ponovljeno je da su različiti, posebno diplomatski izvori - koji su »vidjeli Gotovinu«, »koji znaju gdje je on, a hrvatska ga vlast ne želi uhititi«, »koji imaju pouzdane informacije da je Gotovina u Hrvatskoj« - zapravo raspolagali lažnim podacima

ZAGREB, 27. kolovoza - Dok je haaški bjegunac Ante Gotovina iščeznuo s udarnih stranica hrvatskih medija, u sjedištu Ujedinjenih naroda na East Riveru priprema se rezolucija, na inicijativu Velike Britanije, koja ga spominje. Naime, britanska diplomacija pokreće inicijativu kojom bi se dodatno pritisnulo zemlje bivše Jugoslavije na striktno poštivanje normi suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom (MKS) u Haagu i tužiteljstvom Carle del Ponte

Rezolucija bi poimenično navela Antu Gotovinu, te Karadžića i Mladića, kao »primjere« te nesuradnje. Jer, riječ je o trojici optuženika koji još nisu dostupni MKS-u.

Hrvatska diplomacija je, čim je doznala da se priprema rezolucija, krenula u akciju. Prvo, zašto je Gotovina stavljen u isti rang s Karadžićem i Mladićem? Drugo, zašto se ide na presedan i u rezoluciji poimenično spominju bjegunci, dakle osobe na koje se odnosi jedan akt Ujedinjenih naroda?

S obzirom na to da je i u New Yorku vrijeme godišnjih odmora, hrvatski su diplomati naišli na mlaku reakciju zemalja od kojih se tražila podrška kojom bi se dio rezolucije što se odnosi na Hrvatsku različito sročio, drukčije od onoga koji se odnosi na druge zemlje regije obuhvaćene nadležnošću MKS-a.

Dok je velik dio diplomacija nezainteresiran za »hrvatsko viđenje« akta u pripremi, druge zemlje (poput Rusije i Njemačke) smatraju da je poimenično spominjanje osoba nedohvatljivih Haagu nepotreban presedan. Treće pak smatraju da bi rezolucija trebala dovesti do konačne finalizacije mandata MKS-a, pa ni oštriji ton ne bi bio bez smisla.

Na te američke vijesti reagirao je u srijedu naš visoki državni dužnosnik, tvrdnjom da sankcije Hrvatskoj zbog Gotovine ne dolaze u obzir, ali da je usvajanje rezolucije izvjesno, sa sadržajem koji je Vjesniku potvrđen iz više domaćih i stranih izvora.

Nekako usporedo s newyorškom pričom, krenula je i zagrebačka diplomatska storija.

Naime, u veleposlaničkim krugovima u Zagrebu već se nekoliko dana govori da je direktor »Nacionala« Ivo Pukanić, čiji je tjednik dva puta objavio razgovor s odbjeglim Gotovinom, zatražio primanje kod britanskog veleposlanika u Hrvatskoj, Nicholasa Jarrolda. U dogovorenom terminu Pukanić je imao prilike razgovarati i s američkom veleposlanikom Ralphom Frankom.

Pukanić je veleposlanicima došao objasniti okolnosti u kojima je baš njegov tjednik, a na Gotovininu inicijativu, stupio u kontakt s odbjeglim optuženikom. Ujedno je porekao bilo kakvu mogućnost da je do Gotovine mogla doći hrvatska policija.

Sastanak je održan u strogoj tajnosti. No, poroznost diplomatskih krugova u Zagrebu ipak je omogućila da se o tome susretu nešto dozna. Tome je, naravno, pridodana i priča da je cijelu akciju jednog tjednika baš na toj razini trebalo objasniti kao novinarski, a ne i državni i politički projekt hrvatske vlade. Baš zbog toga nije čudno što je u priču upleten i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, na čiji je navodni nagovor Pukanić i krenuo u misiju »tumačenja«.

Točnost tih spekulacija na svoj način potvrđuje i činjenica da se predsjednik Mesić u dane generalova nastupa u »Nacionalu« spominjao kao osoba koja čak nudi svoj predsjednički kabinet kao »azil« za Gotovinu, u kojem ga nitko neće imati pravo uhititi. Bez obzira na Interpolovu tjeralicu koja je za njim raspisana.

Treći element koji vraća Gotovinu u središte pažnje ovdašnje javnosti tiče se upitnika Europske komisije, koji je u fazi prevođenja i redakture, a prije listopadskih sjednica Vlade na kojima bi kao konačni dokument trebao biti usvojen. U uvodnom tzv. političkom dijelu, pod paragrafom »J«, točka »c«, Europska komisija je postavila i upit o »sljedećim koracima koje Vlada namjerava učiniti u hvatanju i izručenju MKS-u odbjeglog Gotovine«.

U odgovoru na tri stranice opisan je cijeli slučaj Gotovina, od 8. lipnja 2001. godine kad je optužnica stigla u Zagreb do danas. Ponovljeno je, a sad i službeno verificirano, da su različiti, posebno diplomatski izvori koji su »vidjeli Gotovinu«, »koji znaju gdje je on, a hrvatska ga vlast ne želi uhititi«, »koji imaju pouzdane informacije da je Gotovina u Hrvatskoj« - zapravo raspolagali s lažnim podacima.

Ono što je bitno, a što stoji i u odgovoru na upitnik, tiče se činjenice da je od 8. lipnja 2001. godine do danas Gotovina izvan dohvata hrvatskih vlasti. Istina, hrvatska tijela prisile kontroliraju osobe koje bi, iz obiteljskih, političkih ili nekih drugih razloga mogle kontaktirati s bjeguncem. U akcijama kontrole prema različitim dojavama dosad nije bilo uspjeha. Široko postavljena obavještajna i policijska mreža, s obzirom na mnogo jalovih dojava, zasad potvrđuje da se Ante Gotovina ne nalazi u Hrvatskoj.

No reakcija na sve to, posebno iz Banskih dvora, pokazuje da je povoljne okolnosti za predaju, nastale u trenutku objave prvoga intervjua, Ante Gotovina propustio. Sad je cijeli slučaj za Hrvatsku dospio u kritičnu fazu.

Gotovinina spekulacija s ovdašnjim integracijskim planovima za dostizanje statusa kandidata za člana EU-a u travnju 2004. godine, dovela je i do razlaza u njegovu braniteljskom timu. Neki od odvjetnika uključili su se u izradu prijedloga za promjenu Ustavnog zakona o suradnji s Haagom, što ni Saboru ni Hrvatskoj ovog trenutka ne treba. Da se ne kaže da je riječ o teškom udarcu poretku sa strane koja, neosporno, instruira bjegunca u njegovoj upornosti.

Vlado Rajić