Na čemu prolaze ili padaju hrvatski političari? Na novcima ili uvredama, na šaketanju ili ideologiji, na automobilima ili kućama, na fizičkoj ljepoti, utjecajnim prijateljima? Ili na snazi njihove stranke? Ovo pitanje mogli bismo postaviti i slikovitije: u čemu je razlika između Ante Barbira i Ivana Jakovčića?

S druge strane Ivan Jakovčić, predsjednik IDS-a i bivši ministar za europske integracije, našao se usred oluje skandala koji su njega i njegovu stranku ovih dana bacali od nemila do nedraga. Osim što je dopustio svom članstvu da se namiri na istarskim nekretninama, Jakovčić je izgradio svoj Sveti Juraj bez građevinske dozvole, dovukao vodovod za općinske pare, a onda i keramikom s pulskih ulica opločao imanje.

Kakva je, dakle, razlika između ta dva slučaja koja su obilježila ovo sušno medijsko ljeto? Na prvi pogled nikakva, ustvrdit ćemo razočarano. Obojica su skandale bez problema skinuli s grbače. I obojica su - jedan teže, drugi lakše - preživjeli.

Slučaj Barbir ostat će dugo zabilježen u arhivima političkih skandala. Čovjek je optužen da je kao ravnatelj Vladina ureda za borbu protiv ovisnosti uzimao novac od udruge HELP. Pravdao se da je samo uzeo 15 tisuća kuna pozajmice za kupnju stana od svog prijatelja, što je uredno vratio.

IDS je u pojedinim medijima raskrinkan kao leglo kriminalaca, čega nije bio pošteđen ni sam Jakovčić. No, on je ipak bio previše lukav da bi propustio priliku vratiti se na velika vrata u hrvatsku politiku. Progutao je knedlu i priznao krivnju. Vjerujući da je time otkupio sve grijehe prošlosti, ako ih je bilo. Na žalost, dokazao je tek da je političarima dopušteno ono što nije volovima. Barbir je bio osuđen prije nego što mu je ustanovljena krivnja. Jakovčić je preživio unatoč vlastitom priznanju da je skrivio.

E sad, uvedimo u ovu priču neke nove likove. Recimo, Đurđu Adlešić. Nekad iznimno perspektivna političarka HSLS-a, štoviše, predsjednica saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost, gotovo je nestala s političke scene. Možda zbog toga što je HSLS otišao u političko prizemlje, ali vjerojatno i zbog špijunske afere u kojoj se zatekla prije nekoliko mjeseci. Naime, u novinama je objavljen članak potkrijepljen dokumentima o tome da je Đurđa Adlešić kao utjecajna oporbena političarka surađivala s tajnom službom SIS. Ona je to demantirala, ali ljaga je ostala. I žena koja je trebala preuzeti tada vladajući HSLS, odjednom je isparila s nacionalne scene.

Dogodilo se to nekako u isto vrijeme kad su i Jozo Radoš, kao ministar obrane, i njegov zamjenik Mladen Ružman optuženi da su od trgovca oružjem Zvonka Zubaka tražili milijunski mito kako bi mu ishodovali isplatu od 200 milijuna DEM za isporučeni raketni sustav. Njih dvojicu ova nikad raščišćena afera nije uništila. Istina, Radoš je otišao s mjesta ministra obrane, ali nastavio je politički živjeti u novoj stranci, dok je Ružman premješten u Ministarstvo okoliša. Spomenuti Zvonko Zubak nedavno je, pak, sličnom metodom udario na Dražena Budišu.

A sjećate se, naravno, da je Anto Đapić prepisao magisterij na Pravnom fakultetu? To mu je nanijelo štetu, ali prilično neznatnu s obzirom da je čelnik pravaša u svojoj karijeri sam sebi već dovoljno naškodio. A znate da je i Bolta Jalšovec, potpredsjednik Hrvatskog sabora, veličao ustašku vojsku na Bleiburgu, pa zatim svejedno dobio saborsku nagradu za doprinos demokraciji? I sto tisuća kuna za traktor? Politički su preživjeli čak i Zlatko Canjuga i Ivić Pašalić, pa što ne bi neki drugi. Doduše, svi oni moraju pritom imati na umu uvriježeno pravilo obrnute proporcionalnosti grijeha: što je skandal veći, posljedica je manja. S dodatnim Jambovim teoremom: oni koji su uzeli malo, idu u zatvor, a oni koji su uzeli puno - s Predsjednikom na večeru.

Veliko je pitanje, međutim, kako bi se neka veća politička riba izvukla iz priče o obiteljskom nasilju koja je doslovno pokopala karijeru Ljubomira Čučića? Nekad ugledni diplomat čija je žena nebrojeno puta "pala niz stepenice" zbog čega on sada od nje skriva dijete, jednostavno je izbrisan iz društvenih arhiva, ostraciziran iz političkog miljea, na njegovu adresu ne stižu prestižne pozivnice, njegov mobitel ne bilježi pozive uglednika. Bivši veleposlanik sad je inventar crne kronike.