Vjesnik: 28. 08. 2003.

Puše li politika u policijski balon

Policija glasnogovori o svakom svom, pa i najsitnijem potezu. Glasnogovornike nemaju ni Državno odvjetništvo ni sudovi. Zato su se mediji nalijepili na »plavce« jer oni su jamstvo za krupne naslove

VLADO RAJIĆ

Kako je slučaj Ante Barbira postao - skandal?

Najprije su novine objavile da je splitska policija uhitila državnog dužnosnika Antu Barbira zbog pljačke 17.000 kuna iz fonda Udruge HELP. Onda su se »spojenim medijskim posudama« podaci o opsegu navodna Barbirova kriminala raširili na sve strane. Pamti se off the record izjava Mladena Bajića: »Ne znam zašto, ali užasno se bojim tog slučaja Barbir i poteza tužitelja u Splitu«.

Samo koji dan kasnije Bajićev se strah pretvorio u stvarnost. Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu potvrdilo je odluku istražnog suca o puštanju iz pritvora, pa čak i vođenje istrage protiv Barbira.

Takvim se ishodom potom pozabavila politika. Stranački šef Libre Jozo Radoš, a u toj je stranci i Barbir, cijeli je slučaj »protumačio« stranačkim igrama policije. I naveo primjere.

Mislav Žagar (HNS) osumnjičen je za korupciju, a ništa mu se ne događa. Pronevjera uz splitskom HT-u teška 18 milijuna kuna čiji je čelni čovjek HDZ-ovac, a ništa. Špijunske veze Đurđe Adlešić (HSLS), kao bivše predsjednice Odbora za nacionalnu sigurnost u parlamentu prošle su bez policijskog spektakla. Anto Đapić (HSP) optužen je za krađu magisterija, pa ništa. Ništa se ne događa ni nakon optužbi HDZ-a za reketarenje poduzetnika.

Radoš je sve posložio tako da ispada kako je Barbir došao pod policijski udar samo zato što je iz njegove Libre. No, cijela priča ima i svoju pravosudnu stranu.

Policija glasnogovori o svakom svom, pa i najsitnijem potezu. Glasnogovornike nemaju ni Državno odvjetništvo ni sudovi. Zato su se mediji nalijepili na »plavce« jer oni su jamstvo za krupne naslove. To bi bilo jedno od mogućih objašnjenja i za »slučaj Barbir«.

Suradnja policije i Državnog odvjetništva trenutačno je u povojima. I Bajić i ministar Šime Lučin zadovoljni su prvim koracima. Međutim, pokazuje se na »aferi Barbir«, stvari ne idu uvijek glatko. Poznavatelji ovdašnjih pravosudnih prilika tvrde da u policiji i dalje ima mnogo improvizacije. Kaznene prijave nisu uvijek napisane prema slovu zakona. A parada u medijima je dignuta. Tako se dogodi da čak i male ribe postaju junacima velikih novinskih naslova, a kamoli jedan državni dužnosnik.

Kad se govori o radu pravosuđa, nerijetko baš policija tvrdi da je »obradila« stotine kriminalaca, ali da stvari stoje u Državnom odvjetništvu i na sudovima. Tako kako se kaže, ispada da policija nije kriva što su tužitelji slabi, a suci lijeni i nesposobni.

Uloga glasnogovornika u policijskom radu (sad ih imaju i lokalne policijske postaje) pridonijela je otvaranju policije građanima i općoj javnosti. I to je dobro. Što, međutim, u slučajevima poput Barbirova? Tko je zapravo bio meta bombastičnih naslova. Barbir osobno ili Vlada, čiji je dužnosnik, ukupno.

Sad su medijske vode protekle. Barbir, čak i da je najneviniji, više ne smije u Ured za borbu protiv zloporabe opojnih droga. Mediji su ga kaznili nepovjerenjem, sumnjom, ispisanim recima.

No, na tome se nije stalo. Novine su najavile, pazite, najavile, da će policija tek doći u Vladin ured koji je do jučer vodio Barbir. Kako je policija mogla uopće išta glasnogovoriti bez pregleda radnoga mjesta s kojeg je, da jest, Barbir jedino mogao "zdipiti" 15.000 kuna? Mogla je, i to je problem. Problem koji će karijerom platiti osumnjičeni Barbir i Vlada, ali ne i policija.

O tome koliko daleko može ići ta ludorija svjedoči i Radoševa teza da su za uhićenje znali i ministar Lučin i premijer Račan, jer valjda je logično da oni znaju da se »lisiči« jedan dužnosnik Banskih dvora. I što je logičnije nego zaključiti da su se to dva esdepeovca urotila protiv jednog dužnosnika iz Libre.