Osjeća se u zraku da se bliže izbori. Stranačke ptice selice zaklepetale su krilima u dosadašnjim gnijezdima i traže novo stanište. Uvijek nekako ujesen, kad se bliži vrijeme migracija, stranački aktivisti i saborski zastupnici osjete kako je došlo vrijeme da promijene sredinu, nađu nove poticaje koji će ih voditi dalje u njihovoj političkoj karijeri.

Nekad je sinonim za takve bio Bernardo Jurlina. Po njemu je skovan naziv »jurlinisti« za one koje bi nenadano spopao nagon za novom ideologijom, ne mora biti ni bliskom dotadašnjoj, ali prikladnoj da oni na nov način uspostave kontakt sa svojim biračima. Vukić i Beljo napustili su HDZ i od HIP-a stvorili parlamentarnu stranku barem do kraja ovog saborskog saziva. Mateša i Štern, nekad prvaci tehnomenadžerske hadezeovske struje, okrilje će možda naći u Budišinom HSLS-u.

Sociolog Letica je u pregovorima s HSP-om kojem bi trebao donijeti građanski štih nakon što su Đapić i prijatelji na vrijeme crne košulje zamijenili sniježnobijelim i tako toj nekad krajnje desnoj stranci navukli boju nevinosti. Igor Zidić bi također trebao pojačati Budišin tabor premda nije jasno tko bi se od njih dvojice onda odrekao predsjedničkih ambicija. Napokon, nitko još pouzdano ne zna hoće li u svojim iznenađujućim obratima Zdravko Tomac pronaći stranku koja potpuno odgovara njegovim uvjerenjima ili će ostati nezadovoljan i teška srca u SDP-u.

Do izbora je barem još tri mjeseca. Sasvim dovoljno vremena da mnogi nakon dugog premišljanja i vaganja odaberu stranku barem za ove izbore. Svi su oni, manje-više, nezadovoljni smjerom kojim su krenule njihove dosadašnje stranke i traže pravo mjesto gdje će sasvim slobodno, daleko od autokratskih manira bivših šefova, ostvariti svoju temeljnu želju, da služe narodu kao pravi zastupnici njegovih interesa. Neki tako lutaju i stalno traže, mijenjaju stranke kao čarape, jer one se mijenjaju, a ne oni.