Stranke i njihovi vođe i politički aparati tvore netransparentni sustav u kojem one same, daleko od očiju javnosti, ubiru donacije, priloge, reketiraju svoje članove i... guše demokraciju

U srpnju je Transparency International, međunarodna nevladina udruga koja se bavi istraživanjem i borbom protiv korupcije, objelodanila svoje Izvješće o globalnoj korupciji 2003. godine (Global Corruption Report 2003). Ovo izvješće prethodi redovitom objavljivanju, u rujnu, međunarodnog indeksa korupcije, na kojem su pojedine zemlje rangirane prema ocjenama kvalificiranih ocjenjivača. U ovom izvješću naglasak je na aktivnostima nevladinih udruga i građanskih inicijativa, jer je po mišljenju Petera Eigena, predsjednika udruge Transparency International, jedino civilno društvo voljno da se bori protiv korupcije zajedno s međunarodnim organizacijama. Kada je riječ o tranzicijskim zemljama – a Hrvatska je jedna od tih – političke institucije i političke organizacije su zakazale. U odlomku koji se odnosi na jugoistočnu Europe, gdje Hrvatska i spada, konstatira se kako je hrvatska vlada odbila pokrenuti istragu povodom incijative predsjednika Republike Stipe Mesića da se ispita porijeklo bogatstva svih onih, koji su izgradili kuće vrijednosti 2,5 milijuna dolara.

Pozitivno se ocjenjuje inicijativa za osnivanjem USKOK-a, ali su pozitivne ocjene dobile jedino inicijative nevladinog sektora, kao što je to izrada etičkog kodeksa za mala i srednja poduzeća u sklopu međunarodnog programa »Integra«, a što je prihvatila jedino Hrvatska udruga poslodavaca. No i u tom izvješću, iako se govori i o političkoj korupciji, ona nije obrađena ni sustavno, a ni metodički, za što se već godinama zalažu u Americi Susan Rose Ackerman i Talijanka Donatella Dalla Porta. A korijen političke korupcije leži, po objema uglednim autoricama, u sustavu političkih stranaka – drugim riječima, u partitokraciji koja je zamijenila demokraciju.

Umjesto vladavine predstavnika naroda, uspostavlja se sustav vladavine političkih stranaka i njihovih birokracija. Stranke i njihovi vođe i politički aparati tvore netransparentni sustav u kojem one same, daleko od očiju javnosti, ubiru donacije, priloge, reketiraju svoje članove i prodaju položaje, odlučuju o raspodjeli državnog novca vlastitim klijentima i štićenicima, i konačno time i guše demokraciju. Korupcija se kao hobotnica širi i na područje medija, koji odustaju od svoje uloge »watchdoga« – psa čuvara demokracije, i koji se pretvaraju u glasnogovrnike stranačkih interesa. Osnovno je pitanje, dakle, financiranje stranaka. Izjave gradonačelnika Metkovića Gabrića o tome kako je izdašno financirao HDZ, potom izjave trgovca oružja Zubaka kako je on financirao HSLS, samo su vrh ledenog brijega. Od ilegalnog financiranja nisu bili imuni ni SDP kao ni druge koalicijske stranke. Kako je prošlog tjedna izjavio u tisku nekadašnji protagonist hrvatske političke scene Ivić Pašalić, u projektu poticajne stanogradnje našla su se i poduzeća ministra Čačića i predsjednika Sabora Tomčića, u evidentnom sukobu interesa. Novi predstavnik zagrebačkog ureda za planiranje i razvoj, inače zagrebački vođa HNS-a Žagar optužen je za iznuđivanje mita. Iz redova simpatizera te stranke dolaze pak glasine o kupovini ministarskih mjesta u budućoj vladi, i to za poveće iznose.

Kako sad stvari stoje, izgleda da su gotovo sve stranke zaražene opasnim virusom političke korupcije. Jedan je dnevni list ovih dana objavio novinarski »scoop« o ilegalnom financiranju HDZ-a, ali bi pravi potez bilo razotkrivanje svih oblika ilegalnog financiranja svih stranaka – ne samo onih u oporbi. Problem, očito, leži u financiranju izborne kampanje političkih stranaka. Dosad su se stranke ponašale na »hajdučki« način, robeći svoje pristaše i potencijalne kupce unosnih političkih položaja. Može li se uvesti ikakav red u sav taj kaos? Moglo bi se, kad bi se htjelo. Prošle jeseni grupa nezavisnih stručnjaka okupljenih oko Pravnog centra, predvođena politologom Ivanom Prpićem, sastavila je prijedlog Zakona o političkim strankama. U Saboru su taj prijedlog odbacili a limine, iako je on izrađen po najvišim mogućim europskim standardima i kriterijima. Hrpa uglednih imena, kao što su profesori Kregar, Puhovski, Pađen i drugi koji stoje iza tog prijedloga svjedoče o dobroj volji najistaknutijih politologa i pravnika da pomognu iskorjenjivanju političke korupcije u nas. Ako će izbori biti najesen, kako se groze političari, a Hrvatska uđe u izborno razdoblje bez zakona o strankama, ponovit će se blamaža ilegalnog financiranja HDZ-a, ovog puta u širem okvriu. Zato je hitno potreban takav zakon, a s njime i detaljna saborska istraga o ilegalnom financiranju političara. I to javna istraga, koja mora prethoditi izborima, inače će izbori biti svedeni na farsu.