Neki su dali keš, neki usluge, a neki su platili, na primjer, predizborne spotove, kaže »Vjesnikov« sugovornik koji je 1997. radio u Glavnom tajništvu HDZ-a/ »Franjo Gregurić je od MORH-a zahtijevao da se ubrza plaćanje onima kojima država duguje, jer se od mnogih očekivalo da budu donatori predizborne promidžbe«

ZAGREB, 28. kolovoza - »Pripremajući se za izbore za predsjednika Republike i Županijski dom 1997. godine, HDZ je išao od poduzetnika do poduzetnika i skupljao novac za kampanju. I gotovo svi su pomogli. Neki su dali keš, neki usluge, a neki su platili, na primjer, predizborne spotove. Navodi iz Jutarnjeg lista da je HDZ pribavio u pet mjeseci osam milijuna kuna su točni, no riječ je o smiješnom iznosu. Naime, pristojna izborna kampanja stoji znatno više. Osim toga, nitko te ljude nije ucjenjivao, novac su dali svojevoljno«, rekao je Vjesnikov sugovornik koji je 1997. godine radio u Glavnom tajništvu HDZ-a.

Početkom 1997., kaže on, osnovan je Izborni stožer na čelu s Franjom Gregurićem te članovima Tomislavom Družakom, Đurom Njavrom i Antom Bakovićem. Za financiranje predizborne kampanje, tvrdi naš sugovornik, otvorena su dva računa. Jedan u Županjskoj banci, a drugi pod nazivom »Solidarnost i demokracija« u Gospodarskoj banci. »Svi smo se začudili zašto baš Županjska banka, no rečeno je kako su Franjo Gregurić i predsjednik Uprave te banke Zdravko Lešić stari prijatelji«, kaže naš sugovornik.

Nekadašnji zaposlenik HDZ-ova tajništva, međutim, pouzdano zna da su HDZ-u tada financijski pomogli Pliva, Vindija, Petrač, Lura, Ina, Razvitak, Anđelko Leko, Josip Gucić, ali i mnogi drugi. Koliko je novca točno skupljeno, naš sugovornik ne zna jer osim računa u bankama, kaže, »lova je znala dolaziti i u torbama«. »Josip Gucić je, na primjer, bio poznat po tome što je davao uvijek okrugle iznose, tako da smo uvijek znali ako je nešto završilo u džepu onoga tko je novac donio«, ističe on i navodi kako je poznato da je Ivica Todorić 1997. dao po 100 tisuća maraka HDZ-u, SDP-u i HSLS-u. No, kad su u HDZ-u to doznali, nisu željeli primiti novac.

Našem sugovorniku je poznato i to da je Franjo Gregurić od MORH-a zahtijevao da se ubrza plaćanje onima kojima država duguje, jer se od mnogih očekivalo da budu donatori predizborne promidžbe. No, nije mogao potvrditi navode da se uzimao postotak za plaćanje računa. Naime, navodno su svi koji su nešto radili za Ministarstvo obrane, ako su željeli naplatiti račun, morali uplatiti 10 do 15 posto tog iznosa na neki od HDZ-ovih tajnih računa.

Poduzetnik i odnedavno predsjednik DSU-a Zvonko Zubak, koji je u vrijeme rata nabavljao oružje za HV i koji još uvijek ima potraživanja prema MORH-u, rekao nam je, međutim da od njega u vrijeme dok je HDZ bio na vlasti nitko nikad nije tražio proviziju za naplatu troškova. Ako je tih slučajeva i bilo, kaže Zubak, »ja za njih nisam čuo, no upitni su sigurno i iznosi koje su razni dobavljači potraživali od MORH-a«. Znalo se, navodi, da su mnogi s MORH-om poslovali po tri puta većim cijenama od tržišnih.

Sve je zapravo počelo nakon što se HDZ počeo rješavati, prema mišljenju aktualnog vodstva stranke, nepoćudnih kadrova. Jambo je najprije optužio Vladimira Šeksa i Luku Bebića za reket i niz ucjena, te otkrio kako je zapravo godinama bio, u financijskom smislu, žrtva ljudi koji su ga zapravo i izmislili. No, Jambo je upozorio da nije jedini, odnosno da je mnogo ljudi iz gospodarstva godinama bilo izloženo ucjenama i reketu HDZ-ova vodstva.

Potvrda Jambovih optužaba osvanula je u Jutarnjem listu, i to u vidu tajnoga računa na koji je od veljače do srpnja 1997. godine, odnosno u vrijeme izbora za predsjednika Republike i Županijski dom, uplaćeno osam milijuna kuna. Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader nije želio opširnije komentirati napise prema kojima su neki od vodećih hrvatskih gospodarstvenika uplaćivali novac na privatni račun HDZ-ove blagajnice. Rekao je samo da o tome nema saznanja i poručio da ga ne zanima prošlost nego budućnost, te da ni on ni HDZ nisu tu da raspravljaju o onome što je bilo loše jer su za to kažnjeni 3. siječnja 2000.