Najmoćnija hrvatska tvrtka Ina uskoro će dobiti novi nadzorni odbor. Dva člana odredit će novi strateški partner, mađarski MOL, radnici će dati jednog, a Vlada će odrediti četiri svoja člana NO-a. Tako bi, otprilike trebala izgledati buduća raspodjela moći unutar vodećeg vrha moćne Ine.

Vijest kako su se stranke dogovorile, pa će "po jedno mjesto dobiti SDP, HSS, LS i Libra, dok će HNS zadržati čelnu poziciju u upravi Ine", u vrijeme privatizacije Ine zvuči apsurdno i može samo izavati novu ljutnju građana. Ina jest još uvijek u većinskom državnom vlasništvu, ali nije stoga i u većinskom vlasništvu stranaka. Kao što, ako su na vlasti u Hrvatskoj, ne znači da te stranke posjeduju Hrvatsku. Slijedom ovakve vladajuće logike, dioba Inina NO-a sliči na diobu udjela u vlasništvu te tvrtke.

Budući da je mađarski MOL za svoj udio u vlasništvu Ine odlučio platiti 505 milijuna US dolara, to će vrijediti dva mjesta u sedmeročlanom NO-u Ine. Logično je, dakle da svako mjesto u NO-u Ine vrijedi, 252,5 milijuna US dolara. SDP, HSS, LS i Libra, dakako nisu platili ništa da bi dobili ovako procijenjena mjesta u NO-u, za razliku od MOL-a. A koliko bi onda vrijedilo mjesto prvog čovjeka Uprave Ine koje je "dato" HNS-u? Barem dvostruko više - recimo, oko pola milijarde US dolara.

Analizira li se koliko je stotina stranačkih ljudi "uhljebljeno" u te tri godine u Ini, koliko je ugovora potpisala Ina s partnerskim tvrtkama u vlasništvu stranačkih ljudi - postat će jasno kako Ina i dalje i te kako "sponzorira političke stranke", i to na naš račun. Jedino logično i pravedno rješenje bilo bi da novi članovi NO-a Ine, iz Vladine kvote budu nestranački stručnjaci koji bi potom bez obzira na izborne promjene mogli suvereno upravljati vrijednom državnom tvrtkom. Svako drukčije rješenje samo će simbolizirati stvarni razlog borbe stranaka za vlast - zasjesti i "nasponzorirati" sebe i svoje odane stranačke ljude.