Velika Britanija čeka rujansko izvješće Carle del Ponte. Već sad se može reći da će Gotovina biti spomenut i u tom kontekstu kao zamjerka Hrvatskoj, kao otvoreno pitanje koje postoji u toj suradnji. Ono o čemu se može nagađati jest da će ovisiti o Carli del Ponte kako će intonirati to jedno jedino otvoreno pitanje u suradnji Hrvatske i Haaga

Nema sumnje da je intervju, objavljen u jednom hrvatskom tjedniku ovo ljeto, s haaškim bjeguncem Gotovinom podgrijao uvjerenje stranih diplomata i dijela domaće javnosti da je Gotovina sve vrijeme »na vezi« sa službenim državnim tijelima. Iako u odgovoru na upitnik Europske komisije Hrvatska šalje opasku da su sve dosad znane dojave o Gotovininu kretanju, o tome da je viđen čak i na ovdašnjim plažama, bile lažne i bile dijelom pritiska na Hrvatsku. Taj je intervju, nadalje, bio sračunat na unutarnju i vanjsku kompromitaciju hrvatskih vlasti. Vanjsku zbog podgrijane sumnje da je i sam Gotovinin bijeg omogućio netko iz vlasti signalizirajući mu da je optužnica došla u Zagreb. S druge strane, u povodu intervjua posredništvo između Gotovine, Haaga i Banskih dvora ponudio je i predsjednik Republike. Sve je to, međutim, palo u vodu jer se vidjelo da Gotovina ispituje teren, a o nekoj predaji da još nema ni govora.

Tako je istekao prvi rok za njegovu predaju, do dolaska Carle del Ponte u službeni posjet Zagrebu. Sad se spominje i drugi rok, kraj rujna, do kad bi poslovi na upitniku Europske komisije trebali biti zgotovljeni i dokument pripremljen za slanje u Bruxelles. Za to vrijeme, a to se dobro zna, nastavljena je potraga unutar hrvatskih granica za odbjeglim Gotovinom. Na tome rade i Državno odvjetništvo, i policija i obavještajne službe. To je omogućilo oponentima Vladine politike da nastave podgrijavati tezu prema kojoj Gotovina nije haaški bjegunac nego nacionalni heroj. Dakle, onaj tko ga traži i tko ga želi izručiti Haagu nacionalni je izdajica.

S druge strane, Račan poručuje međunarodnoj zajednici da je Hrvatska svoje odnose s Haaškim sudom i tužiteljstvom Carle del Ponte dovela do točke kada spornih pitanja zapravo i nema. Prema tome, nije baš fer da se u rezoluciji, a ona se tiče suradnje s Haagom, spominje Gotovina u negativnom kontekstu za Hrvatsku samo zato što hrvatska službena tijela ne mogu doći do njega već dvije godine. Istodobno svoditi sve što Hrvatska čini da bi postala kandidatom za Europsku uniju na jednog bjegunca znači davati mu veću važnost nego što on za ukupni napor cijele države uopće znači.

Na kraju je zemljama partnerima, koje su ratificirale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju omogućujući normalni slijed postupka za stjecanje statusa kandidata, Hrvatska ovim pismom rekla: Znamo koje posljedice može izazvati neizručenje Gotovine u skoro vrijeme. Ali valjalo bi vidjeti jesu li te posljedice nastale zato što Hrvatska ne želi uhititi Gotovinu.

Kad se u tom kontekstu promatra postupanje diplomacije Velike Britanije koja je dočekala rezoluciju i priliku da Gotovinu izjednači s Karadžićem i Mladićem, da ne kažemo Hrvatsku sa Srbijom i drugim zemljama u kojima se oni kriju. S druge strane, Velika Britanija čeka rujansko izvješće Carle del Ponte. Već sad se može reći da će Gotovina biti spomenut i u tom kontekstu kao zamjerka Hrvatskoj, kao otvoreno pitanje koje postoji u toj suradnji. Ono o čemu se može nagađati jest da će ovisiti o Carli del Ponte kako će intonirati to jedno jedino otvoreno pitanje u suradnji Hrvatske i Haaga. Britanci, znajući to, uvjetuju svoju ratifikaciju otpadanjem Gotovine kao sporne točke. I to valja znati na isti način na koji tu činjenicu uočava i premijer Račan u svojem pismu UN-u. To što će izbori biti u studenome i što se Hrvatska, pa dakle i njezin premijer, »slučajem Gotovina« moraju baviti u predizborno vrijeme, ne može biti dodatni Račanov minus. Dovraga, Gotovina bježi već dvije predizborne godine.