SUMMIT "MALIH" ZEMALJA, AKTUALNIH I BUDUĆIH ČLANICA EU-a

Na Međuvladinoj konferenciji, najvišem tijelu Europske unije, past će definitivan i obvezujući dogovor svih vlada o budućoj, reformiranoj Uniji i o Ustavu Europske unije. Međuvladina konferencija bit će samo službeni, završni stadij debate koja se zadnjih godinu dana vodila u Bruxellesu pod nazivom Konvencija o budućnosti Europe. Na toj "konvenciji", zapravo ustavotvornoj skupštini, na vidjelo je izašlo da europske zemlje u mnogim elementima mogu naći zajedničku poziciju, ali, iznenađujuće, razlika između velikih i malih zemalja pokazala se gotovo kao najveći problem buduće velike Unije.

Austrija, Belgija, Češka, Danska, Estonija, Finska, Grčka, Irska, Latvija, Litvanija, Luksemburg, Mađarska, Nizozemska, Portugal, Slovačka, Slovenija i Švedska cijelu godinu daju na znanje svoje bojazni da će izgubiti ravnopravnost u odnosu na velike zemlje u proširenoj Uniji. Na ovaj sastanak na razini zamjenika ministara vanjskih poslova od velikih zemalja pozvana je samo Poljska. Ali, nije sve tako jednostavno i jasno prerezano po sredini, nego su rubovi zatamnjeni, a pozicije se ponekad pretapaju.

Pozicije Belgije, Nizozemske i Luksemburga su jasno definirane unaprijed - te tri zemlje osnivačice Unije žele da se sačuva rotirajuće šestomjesečno predsjedništvo koje vodi Uniju, čemu se velike zemlje žestoko protive. Ipak, zemlje Beneluksa su otvorenije za kompromis s velikim zemljama, dok su Austrija i Češka, koja je i sazivačica ovog skupa, radikalnije u zahtjevima. Beč i Prag zbog svojih državnih interesa žele da se u Rimu ponovno otvore sva kontroverzna pitanja, dok Belgija, Nizozemska i Luksemburg misle da bi se trebalo ograničiti samo na najvažnija sporna područja.

Ovaj skup malih i srednjih zemalja jako kritiziraju Francuska i Njemačka, koje poručuju da je tijekom prošle godine na Konvenciji o budućnosti Europi ipak došlo do konsenzusa i da nema smisla da se taj dogovor ruši već u listopadu. Pitanje nalaženja ravnoteže utjecaja i moći u budućoj Europi je ključno - malih zemalja ima više, ali velike su jače i veći platiše u Uniji. Da bi Unija funkcionirala, svaki član u njoj mora biti zadovoljan. Francuska, Njemačka i Velika Britanija moraju naći računa za svoj ostanak u Uniji, ali male zemlje ne smiju imati osjećaj da su svedene na satelite.