Nakon ljetne stanke, tihi rat unutar Saveza samostalnih sindikata Hrvatske kreće u novu etapu. Članovi te središnjice, odnosno čelništva granskih sindikata napokon bi tijekom rujna trebali pokazati članstvu i javnosti jesu li doista spremni na promjene ili će se dugogodišnja praksa spremanja problema pod tepih u toj središnjici nastaviti. Očekuje se, po mnogima, prijelomna sjednica Vijeća te središnjice na kojoj bi se napokon trebala otvoriti rasprava o povjerenju Davoru Juriću, predsjedniku SSSH, financiranju te najbrojnije sindikalne centrale, ali i novom smjeru njena djelovanja.

Pandorinu kutiju u SSSH otvorili su tekstilci zatraživši, još prije ljeta, provjeru povjerenja Juriću. U opsežnoj dokumentaciji njega se optužilo za, u najmanju ruku, nerazborito raspolaganje sredstvima, odnosno umjetno povećanje plaće. Na priču se nadovezao Sindikat poljoprivrede zahtijevajući smjenu Jurića, izvanredni kongres središnjice i žurnu promjenu smjera djelovanja te najbrojnije sindikalne centrale. Dva jaka granska sindikata na svoju su stranu pridobili i trgovce, ugostitelje, šumare i malu privredu. Šest nezadovoljnih sindikata koji okupljaju trećinu članstva samostalaca, kako tvrde, spremni su i na izlazak iz središnjice ukoliko do promjena ne dođe. Trenutnoj opoziciji unutar SSSH suprotstavili su se sindikati metalaca, energetike i zdravstva. Naizgled, oni se bore za održanje postojećeg stanja u centrali, a kako bi porazili »neprijatelje« najavljuju svoj nedolazak na sjednicu Vijeća na kojoj bi Jurićev rad kao i financiranje središnjice trebali biti glavne teme.

Iako unutar SSSH gotovo i nema osobe koja nije svjesna nužnosti promjena, radikalniji zaokreti u radu te centrale teško se mogu očekivati. Naime, promjene nekom donose gubitak, a netko bi mogao i profitirati. No, u središnjišnjici koja godinama spretno gomila unutarnje nezadovoljstvo i jednako spretno održava postojeće stanje, promjene zapravo nikome ne odgovaraju. Tim više jer se niti jedan od aktera trenutnih zbivanja unutar SSSH ne može pohvaliti da u potpunosti djeluje u skladu s postojećim aktima te centrale, odnosno da je čist i prema svom članstvu, ali i prema samoj centrali. Dakle, ukoliko doista žele promjene u radu središnjice, njeni granski sindikati najprije bi na vlastitu primjeru trebali pokazati što i kako treba raditi.

Politiku središnjice vode predsjednici jakih granskih sindikata, a kada se oko nečeg ne mogu složiti podijele se na dvije struje podjednake snage. Interesne grupacije onda se mjesecima nadmudruju, a dok dođu do nekog rješenja povod njihova nadmudrivanja potpuno se razvodni i zaboravi. Tako će vjerojatno biti i sa sadašnjim »strašnim potresom« u SSSH. Njega će prekriti izborna godina.