Majić: Neurbanizirano zemljište prodano je za prosječno sedam eura po četvornome metru da bi se nakon prodaje zatražila urbanizacija, pa se cijena popela na oko 100 eura / Kajin: Neka se taj slučaj što je moguće prije istraži intervencijom državnih vlasti / Žufić: Elementarno nisu točne tvrdnje koje plasiraju mediji, jer je područje Barbarige i Dragonere urbanizirano još 1983., a potom prostornim planom tadašnje općine Pula iz 1992. godine i o tome postoje vjerodostojni dokumenti

PULA, 3. rujna - »To što župan Ivan Jakovčić tvrdi da želi istjerati na čistac sve nezakonite radnje krajnji je cinizam, jer upravo on i njegove stranačke kolege već godinama prednjače u nezakonitostima. Jakovčićeva taktika nam je poznata - želi motive pisanja Glasa Istre ispolitizirati i sve predstaviti kao da mu mi vraćamo zato, što nas navodno raskrinkava«, odgovara na Jakovčićeve tvrdnje novinar Glasa Istre Dražen Majić.

Sve je počelo, pojašnjava Majić, kad je, istražujući način na koji je poznati filmski redatelj Rajko Grlić 2000. godine od općine Grožnjan kupio kuću, otkrio da je Ivan Jakovčić nezakonito kupio selo Sveti Juraj, nekoliko kilometara sjevernije. Čelnik IDS-a ruševno je selo kupio u prosincu 1996. godine, desetak dana prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, navodno bez natječaja, za 10.000 eura.

No, afera o Jakovčićevoj kupnji sela, koja je početkom ove godine sudskom nepravomoćnom odlukom proglašena nezakonitom, a prije petnaestak dana zaustavljena zbog bespravne gradnje vinskog podruma, zakuhala se nakon otkrića Glasa Istre. Novinari su najprije otkrili da je župan dvije uličice u selu prekrio starim kamenim pločama kojima je prije toga bio popločan trg ispred pulskog Slavoluka Sergijevaca. »Riječ je o kamenim pločama koje su prije nekoliko godina naprosto nestale nakon što je trg pokriven novim pločama«, tvrdi Dražen Majić. »Iznenađenje je bilo potpuno kad sam došao u Sveti Juraj i tamo zatekao nestale ploče.«

No, Jakovčićev prijatelj i stranački kolega Damir Kajin ima sasvim drugo mišljenje o aferi ploče: »Sve je to politiziranje, jer ploče su kupljene legalno i za njih postoji račun«. Jakovčić ih je, tvrdi Kajin, kupio na pulskom otpadu na kojem su tko zna kako završile. »Istražujući nepravilnosti u brojnim kupoprodajama, došao sam do zapanjujućeg rezultata, da je čitavo IDS-ovo rukovodstvo tog kraja, sakriveno pod kišobranom Jakovčićeve kupnje, na isti način, bez natječaja i budzašto, kupilo mnoge nekretnine u tom atraktivnom djelu Istre u čemu je prednjačio grožnjanski načelnik Rino Duniš«, tvrdi novinar Glasa Istre.

»Neka se taj slučaj što je moguće prije istraži intervencijom državnih vlasti - od policije preko Džavnog odvjetništva do sudstva - i već jednom stavi ad acta. Jer, ovakva klima koja se stvara počinje štetiti ne samo Istri nego i cijeloj državi, jer time bi mogli otjerati strane investitore«, smatra Kajin. I njegov stranački kolega, u slučaju prodaje Barbarige jedna od najspominjanijih, sad predsjednik Županijske skupštine i direktor AB Marisa Stevo Žufić, zalaže se za raščišćavanje:

»Elementarno nisu točne tvrdnje koje plasiraju mediji, jer područje Barbarige i Dragonere urbanizirano je još 1983., a potom prostornim planom tadašnje općine Pula iz 1992. godine i o tome postoje vjerodostojni dokumenti. Istina je, dodaje, da je Županijska skupština u ožujku 2001. godine jednoglasno odlučila izmijeniti i dopuniti prostorni plan kojim se smanjuju kapaciteti s do tada planiranih 9000 kreveta na 4000, ali više kategorije. Umjesto izgradnje autokampa, master plan predviđa gradnju golf igrališta, hotele s pet zvjezdica i dvije marine. Na 20 posto zemlišta, po Žufićevim riječima, trebali bi biti hoteli, a na ostaloj površini golf igrališta, parkirališta i prateća infrastruktura.

Tvrdnju da je zemljištu u vlasništvu AB Marisa cijena desetostruko narasla, Žufić naziva smiješnom. »Moji vlasnici (nepoznati i zastupa ih odvjetnički ured iz Klagenfurta, op. a.) bili bi bi sretni da zemljište u Barbarigi mogu prodati po 20 eura za četvorni metar, jer to bi bio izvrstan posao. Uostalom, investitori ne ulaze u posao da bi izgubili novac«, tvrdi Žufić. Kritičke članke u novinama smatra politizacijom u predizborne svrhe i stvaranjem štetne klime, koja Istru odvlači od europskih standarda. Žufić to obrazlaže činjenicom da projekt njegove tvrtke u Barbarigi podrazumijeva zapošljavanje 670 ljudi. Stvaranje klime po kojoj »smo svi lopovi i kriminalci«, ističe Žufić, moglo bi otjerati strane ulagače, pa bi štete mogle biti nesagledive.

Otkrića Glasa Istre unijela su, čini se, dodatnu nervozu u IDS-ove redove, koja je kulminirala, prije dva mjeseca, pritiscima Ivana Jakovčića na upravu i novinare tog u Istri utjecajnog dnevnog lista. »Zbog monopola vlasti u Istri, IDS je postao politički iracionalan«, tvrdi komentator Glasa Istre Zoran Angeleski, čije je smjenjivanje navodno također tražio istarski župan. Politički napad na list po njegovim je riječima proizveo snažnu reakciju javnosti, pa će, kaže, »superiorni« Jakovčić dugo trpjeti posljedice uvjerenja da logikom moći može ušutkati nezavisni medij.

»Jakovčić je za kolegu Majića i mene, u svom suludom i opasno taštom pohodu na Glas Istre, ali i čitateljsko pravo na takav list, više puta rekao da sustavno lažemo pišući i da predvodimo hajku protiv IDS-a. Nakon tih riječi mogu samo zaključiti: predsjednik IDS-a i istarski župan vrlo je nasilna i beskrupulozna osoba, nesposobna za samokritiku, što godinama osjećam na vlastitoj koži. Valja se kloniti ljudi koji vjeruju u vlastitu nepogrešivost, a njegovih postupaka treba se pribojavati i ubuduće«, tvrdi Angeleski.

»Sukob nije pao s neba, razlog mu je gubljenje povjerenja građana u IDS u nekim istarskim mjestima, čiji građani grcaju u infrastrukturnim problemima. A sad to čelnici IDS-a prebacuju u crno-bijelu projekciju i na "urotnike" iz Glasa Istre«, ocjenjuje Majić.

Naglašavajući da nema ništa protiv IDS-a, taj novinar ukazuje na »potencijalnu opasnost od zatvaranja vertikale vlasti u Istri, jer onda bi kontrola te vlasti bila nemoguća«.

Duniš je, navodno, bio široke ruke i prema rodbini i stranačkim prijateljima. Tom logikom, do kuće u središtu Grožnjana, navodno za male novce i bez natječaja, došao je Žarko Domljan. Slično se događalo i na području Vodnjana, gdje su lokalni IDS-ovci prodavali djelove najatraktivnije istarske zemlje - brijunsko priobalje. Oko milijun četvornih metara zemlišta u Barbarigi i Dragoneri prodano je, navodno, netransparentnim natječajem tada anonimnim tvrtkama Darija i AB Maris. »Neurbanizirano zemljište prodano je za prosječno sedam eura po četvornome metru da bi se nakon prodaje zatražila urbanizacija nakon koje se cijena popela na oko 100 eura«, tvrdi Dražen Majić, ističući da je središnje mjesto u toj priči imao tadašnji župan Stevo Žufić, koji je navodno lobirao za urbanizaciju, a nakon odlaska s mjesta župana postao direktor tvrtke AB Maris.

Milan Jelovac