Vjesnik: 04. 09. 2003.
Izborne liste kao lijek za saborski kvorum
Izborne liste mogle bi natj
erati aktualni zastupnički sastav na uredno prisustvovanje sjednicama radnih tijela i saborskoga plenuma kad bi stranačka vodstva tu disciplinu provodila po kriteriju: tko zabušava, van s listeVLADO RAJIĆ
ZAGREB, 3. rujna - I prije ljetne stanke bilo je jasno da će jesensko zasjedanje biti najteže u »povijesti« ovoga saziva. Htjele stranke priznati ili ne, ali dosta ispraznih rasprava, nametnutih politikantskih tema i svakovrsnih natezanja odlagala su obvezu parlamenta da u zadanim rokovima donese onih pedesetak zakona koji spadaju pod sintagmu usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s europskim standardima.
Da podsjetimo, obveza je to iz u Saboru prihvaćenog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, temeljnog dokumenta hrvatskih ambicija za stjecanje kandidatskog statusa u Europskoj uniji.
Pregled ispunjenih obveza na početku ljeta pokazao je da je pola posla obavljeno, da uz još dvadesetak zakona treba donijeti i pregršt podzakonskih i provedbenih akata kako bi se studeni i vrijeme predaje Upitnika Europskoj komisiji u Bruxellesu dočekali s ispunjenim obvezama u području zakonodavstva.
Već početak rada radnih tijela Sabora pokazao je da će taj posao ići teško. Odbor za pravosuđe, na primjer, raspravljajući o Zakonu o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba (propis s europske liste) bio je prisiljen odlučivati bez prisutnosti ijednog oporbenog zastupnika. Oporbenjaci su se dva sata kasnije pojavili na sjednici Odbora za zakonodavstvo. Ali, to je tijelo na dnevnom redu imalo deset zakona, listom iz europske agen
de. A od tih deset, sedam je zakona po predlagačima trebalo ući u hitni saborski postupak.Dakle, već taj primjer pokazuje da je koalicija stranaka na vlasti i njen zastupnički zbor ključan za dovršenje posla na europskom zakonskom usklađivanju. Što, međutim, ako i tu dođe do destrukcije? Radna tijela imaju po 13 zastupničkih članova. To znači da na svakoj, ali baš svakoj sjednici, mora biti minimalno sedam zastupnika da bi odluke bile pravovaljane. Pošteno govoreći, protekle tri godine i saborske muke s kv
orumom, i radnih tijela i plenuma, nisu podloga za optimizam.To što radi oporba, demonstrirajući izostancima sa sjednica, njeno je pravo i mogućnost iskazivanja neslaganja s ponuđenim zakonskim rješenjima i općom politikom vlasti. Ali, ono što rade zastupnici stranaka koalicije izravna je diverzija na politiku države koju vode.
Problem discipline zastupnika koalicije otvoren je na 58 glasova kojima je prihvaćen Kazneni zakon. Broj izostalih zastupnika do potrebne većine od 76 zastupnika, koliko ih je trebalo glasati »za« taj propis, bio je upravo s popisa koalicijskih stranaka. Jer, odnosi snaga koalicije i oporbe takvi su da stranke na vlasti mogu »same« izglasati, pa onda i odgovarati za izglasano. Kad se, međutim, među zastupnicima koalicije pojave »opor
benjaci«, onda stvar završava na Ustavnom sudu, kao »slučaj Kaznenog zakona«.S obzirom na to da je riječ o finišu saborskoga mandata u ovom sazivu, o predizbornoj atmosferi u kojoj državni poslovi koje treba obaviti nužno predstavljaju »promidžbu« onih koji ih moraju napraviti, lijeka za saborski kvorum ima. To su izborne liste. Izborne liste bi mogle natjerati aktualni zastupnički sastav na uredno prisustvovanje sjednicama radnih tijela i saborskoga plenuma kad bi stranačka vodstva tu disciplinu provodila
po kriteriju: tko zabušava, van s liste.Pa ako se osobne nesklonosti pojedinih zastupnika manifestiraju u njihovu »fućkanju na preuzete obveze« u redu, i to ima cijenu. Jer, ustavno, zastupnici nemaju obvezujući mandat, oni zapravo mogu odgovarati samo svojim stranačkim čelništvima. Pa kad već jest tako, onda neka tako i bude.
Ideja s potpisima na ulazu u Sabor i predaja ključeva na izlasku dječja je igra. Za zastupnike je mnogo veća kazna izgubiti na dva, tri mjeseca prije izbora svaku šansu za eventualni
nastavak parlamentarne karijere i svega onoga što mandat na Gornjem gradu sobom nosi.