Jest, točno je što tvrdi Mesićev savjetnik za unutarnju politiku, HNS-ovac Igor Dekanić: predsjednik je i ranije primao izaslanstva različitih stranaka, pa će to činiti i ubuduće. Ali ovo je posve drukčiji trenutak, i posve drukčija stranka: javnim prostorom već odjekuje predizborna rika, a HNS je Mesićev (bivši?) politički dom. A kada kampanja započinje, smije li se predsjednik uhvatiti na mamac svoje bivše stranke da ga ona prva, jelte, »obavijesti« o stranačkim programima kojima obećava spasiti naciju? I nije li prozirno kada HNS-ovac Dekanić argumentira da se bivši HNS-ovac Mesić nije uključio u predizbornu kampanju HNS-a kada u osvit predizborne kampanje prima izaslanstvo HNS-a? Nije li identično argumentirao Tuđmanov HDZ?

Još se jednim argumentom brani nebranjivo: HNS je navodno samo prvi, pa se zajedno s predsjednikom nada da će i druge stranke zamoliti predizborni predsjednički prijem. Ali nije li to politička podvala? Svi znaju da desnica, želi li sačuvati birače, ne smije ni primirisati na Pantovčak. Kao što svojedobno Vesni Pusić nije padalo na pamet hodočastiti Tuđmanu, tako to sada ne kane činiti Sanader i Pašalić. I gdje je tu onda predsjednički odmak, politička ravnopravnost i jednake šanse? Nema ih. Probitačnije je praviti se naivan, pa pod krinkom političke neutralnosti gurati vlastiti stranački interes. Lukavo. A »lav Franjo«? Jest nepodnošljivo rikao – ali barem nije glumio.