Jer, ništa se u ovoj prestižnoj ligi ne smije prepustiti slučaju. Previsok je ulog, ma koliko nam naš domaći politicum podvaljivao bajke o tome kako su političari i njihove obitelji u ime "općeg dobra" mazohističke žrtve javnog sitnozora, kritičarskih i konkurentski jalnih difamacija, perfidnih podmetanja i unfer udaraca ispod pojasa. Toliko ih bole te vruće, otvorene rane da su spremni, dakako radi viših ciljeva, i dalje služiti nezahvalnom narodu bude li im ovaj (pokajnički) udijelio povjerenje na izborima. Neki radu za "društveni interes", pače, pretpostavljaju i vlastito zdravlje, jer što znači život pojedinca spram boljitka države?!

Toliko je bio zabrinut za sudbinu Zagrepčana osuđenih na nekompetentnost i prevarantske nakane "pričuvne HNS-Pavić" komande da je, ne mareći za svoje narušeno zdravlje, hitro ustao iz bolničke postelje i dao se u misiju bespoštednog spašavanja grada. Radit će umjesto dosadašnjih 16, makar 12 sati, a potencijali su mu toliki da će i tako reduciranim snagama uspjeti brzo ispraviti "grijehe struktura" kojima je nepravdom i zlom hudi Zagreb pao u ruke. Orni rekonvalescent i pregalac Bandić ne gubi ni trenutka na nevažni postbolnički oporavak. Ne pomažu njemu toplice ni približno koliko ga revitalizira žrtva za malog čovjeka, za njegove sugradjane, za "opće dobro". Tolikom požrtvovnošću gotovo bi posramio i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, koji je s "vrijedi na želucu" do zadnjeg trenutka bdio nad nacionalnim interesima, strahujući da Hrvatsku iza njega čeka potop.

Takvi su naši politički neimari, nesebični i radišni, posvećeni u cjelosti najvišem cilju - blagostanju svoga naroda i boljitku svoje države. Nije riječ samo o Bandiću danas ili Tuđmanu jučer. Zar je Račan radi sebe i stranačkih interesa kalkulirao s izbornim terminom? Ma ne, sve je to zbog nas, zbog dobrobiti puka koji s nervozom i nerazumijevanjem gleda na neukusno međustranačko pripetavanje, pa je učinio sve da narod poštedi duge predizborne cirkusijade. Ali je u međuvremenu upregao svoje ministre i činovnike da rade i grade, da autocestom premreže makadamsku Hrvatsku, da turistički afirmiraju zemlju sunca i bistrog mora kao relevantnu konkurenciju najprestižnijim zapadnoeuropskim destinacijama, da smanje nezaposlenost i osiguraju temeljne pretpostavke gospodarskog uzleta. Ponešto se moralo i na dug, ali "nije beg cicija". Sve će to narod vratiti, nekome i pozlatiti.

- Idućih tjedana do izbora bez stida pokažimo što smo napravili u Zagrebu i Hrvatskoj - poručio je "reformirani" Račan iz Maksimira gdje se neformalno družio sa svojim partijskim sudrugovima. Komu nije poznato o čemu se radi, naslušat će se o tome do 23. studenoga… Pitanje je samo hoće li birači vidjeti što ne razumiju, ili razumjeti što ne vide. Hoće li shvatiti razloge zbog kojih ova vlast tek na kraju mandata donosi Zakon o sprječavanju sukoba interesa za koji se nemoćno borila još iz oporbenih klupa, a moćno ga opstruirala iz vladajućih.

Hoće li gledajući na predizbornim mitinzima podbuhle stranačke akvizicije za nove zastupničke, ministarske i druge mandate, prihvatiti tezu da politika nije business, kad su u proteklih desetak godina naučili da nema unosnijeg posla od političkog (donosi i u kilogramima i u novcu). Da tomu nije tako zar bi Budiša paktirao s Granićevim DC-om (uz zdušno sufliranje Ive Sanadera), iako je ne jednom decidirano tvrdio da će HSLS u izbore samostalno? Zar bi se IDS, koji je prvi napustio Račanovu Vladu, vješao o rukav SDP-a, a HSS na stočnom sajmu u Gudovcu (Bjelovar) ušutkao gradonačelnicu Đurđu Adlešić besprizornim političkim nokautom? Ergo, ovo je njihova bitka, ali je problem u tome što je bez nas ne mogu dobiti.