Mesićev posjet Beogradu znak je uznapredovalog procesa normalizacije između dvije u neposrednoj prošlosti ratom suprotstavljene zemlje. Istodobno hrvatska diplomacija mozga kako, kojim potezom, otvoriti proces normalizacije odnosa sa Slovenijom. Na prvi pogled stvari su sada postavljene naglavce: nekadašnji prijatelji i saveznici postali su problem, nekadašnji mrski neprijatelj normalan susjed, možda i partner.

Naravno, razlika je u startnoj poziciji. Slovenija nije izvršila ratnu agresiju na Hrvatsku (zanemari li se okupacija štednje hrvatskih građana u slovenskoj banci), dapače, u procesu razdruživanja iz Jugoslavije dvije je zemlje povezivalo strateško partnerstvo. Samo je nekoliko otvorenih problema, ali u trinaest godina njihovo se rješavanje nije pomaklo s mrtve točke. Štoviše, u posljednje je vrijeme došlo do novog kompliciranja i dramatiziranja. Nikad se dosad, naime, nije dogodilo da su Slovenija i Hrvatska na korak od ukidanja diplomatskih odnosa.

Ali moguće je zamijetiti još jednu razliku. Kod istočnog je susjeda trenutno mnogo više dobre volje za rješavanje međusobnih problema, nego na zapadu. Slovenska se politika ukopala u svoje interese i fiks ideje i agresivno na njima inzistira. Spremna je na prijeke i incidentne poteze, kao što je, primjerice, ničim opravdano povlačenje ambasadora iz Zagreba.

Postmiloševićevska vlast u Beogradu pokazuje se svjesnom teškog bremena naslijeđa. Za razliku od Miloševića koji je bio partner Tuđmanu a neprijatelj Hrvatskoj, današnji su se čelnici Srbije i Crne Gore odrekli bilo kakvih pretenzija prema hrvatskom teritoriju, Hrvatsku su podržali u želji da izbori status kandidata u Europskoj uniji, odbili su slovensku ideju o neprincipijelnoj, kontrahrvatskoj koaliciji u vezi s novim razgraničenjima u Jadranu, danas u Beogradu srdačno ugošćuju hrvatskog predsjednika.

Od prvog službenog posjeta šefa hrvatske države zajednici Srbije i Crne Gore ne treba – unaprijed je upozoreno – očekivati spektakularne rezultate. O svemu će se, izgleda, razgovarati, ali neće se potpisivati nikakvi međudržavni sporazumi, ne očekuje se rješenje ni jednog postojećeg problema. U Beogradu i na Pantovčaku govore o prvenstveno političkim konotacijama vizite, smatraju da će pomoći stvaranju ozračja pogodnog za rješavanje otvorenih pitanja.

Mesić će ipak i ovom prilikom pokušati odigrati ulogu ledolomca. Novinarima je jučer potvrdio da je zagovornik pretvaranja privremeno liberaliziranog viznog režima u trajno stanje. Ovoga su ljeta građani susjedne zemlje mogli bez viza u Hrvatsku, baš onako kako žitelji Hrvatske mogu na drugu stranu. Iako se svojedobno pokušavalo sijati paniku da će takva rješenja ugroziti Hrvatsku, zloguki su se proroci prevarili: otvorenost granica nije dovela do pogoršanja stanja sigurnosti. Ali je dobro odjeknula u briselskim kancelarijama. Korak nazad teško bi se mogao opravdati. Vrijeme je za trajno ukidanje viza, mada hrvatska vlast takvu odluku do izbora vjerojatno neće izričito ozakoniti.