Tik-tak, tik-tak, iscurio je, tako, još jedan politički mandat. Koaliciji je vrijeme brzo pobjeglo, a HDZ-u su se četiri godine doimale poput vječnosti. Vjerujte, o ishodu izbora najmanje razmišljaju političari. Zar njima ionako nije gotovo svejedno hoće li biti pozicijom ili opozicijom? Sjedne li oporba na vlast, omastit će brk, ali i natovariti breme odgovornosti; ostane li u opoziciji — opet dobro, saborske su plaće fine i stižu redovito.

No, što je s drugima, onima koji se naslanjaju na politiku na ovaj ili onaj način: poduzetnicima što su utanačili sa sadašnjom garniturom kakav projekt ili s činovnicima u javnim službama koji su utonuli u fotelje po stranačko-rodijačkim vezama. Takvi se tresu kao prut. Njima će se život izokrenuti izgube li oni uz čiji su politički uspjeh vezali svoju sudbinu. Kad smrkne jednima, svanut će drugima, pa nije čudno što se po kafićima raspreda o funkcijama "ako dobiju naši".

Postoje li i u Europi "naši" i "njihovi"? Dakako da postoje, i tamo su izbori za mnoge veliki obrati, jer su im poslove namještali, primjerice, socijaldemokrati, a sad se primiču demokršćani. Osim toga, svaka vlast nudi nekakve reforme, a promjene ko promjene, jednima odgovaraju, drugima ne. Nakon 23. studenoga tko živ — tko mrtav.