Tko je generala Gotovinu obavijestio da mora pobjeći? Tko mu pomaže u već dvogodišnjem uspješnom bijegu? U Vladi kažu: »Ne znamo.« Carla del Ponte izgleda vjeruje da je riječ o hrvatskim tajnim službama koje, prema njezinu mišljenju, hrvatska vlada možda i ne kontrolira. To se, naime, može zaključiti iz non-papera što su ga 1. rujna dobili hrvatska vlada i veleposlanici članica EU-a i SAD-a. U Banskim dvorima se ta tvrdnja ne želi komentirati. Je li Vlada zadovoljna potezima koje su hrvatske tajne službe povukle u vezi s nalogom za uhićenje generala Gotovine? Vlada nije zadovoljna što »taj slučaj traje već dvije godine«, jer je očito da »posao nije obavljen«, suho odgovara visoki izvor iz Vlade. I dodaje da ni inozemne partnerske službe u Zagreb nisu dostavile nijednu korisnu obavijest o mogućem skrovištu generala Gotovine.

U Banskim dvorima se vjeruje da Gotovina nije u Hrvatskoj. I ukazuje na mogućnost da su generala na potrebu žurnog bijega možda upozorili strani a ne domaći obavještajci. Pritom se, izgleda, aludira na priče koje već dugo slušamo u zagrebačkim diplomatskim, vojnim i policijskim kuloarima o tijesnim vezama generala Gotovine s Francuskom. I to ne samo na temelju općepoznatih činjenica da je Gotovina služio u Legiji stranaca i da je vlasnik francuske putovnice. Dugo se po tim kuloarima govorka i o njegovim vezama s francuskim tajnim službama i poslovima koje je za njih, navodno, odradio u Južnoj Americi. No, dokaza nema. Tim se pričama, međutim, dodaje i tvrdnja da je vrlo simptomatično što su o non-paperu Carle del Ponte prvi obaviješteni upravo novinari koji su nedavno objavili i priču o prisluškivanju francuskih diplomata. Zbog koje su u POI-u već uslijedile neke smjene.

Ima li u tim kuloarskim pričama istine, doznat ćemo kada se, za tridesetak ili više godina, otvore domaći i strani arhivi s dosjeima o Gotovini. No, već sada možemo ustvrditi da, nažalost, i bez »slučaja Gotovina« postoji zabrinjavajući niz dokaza koji navode na zaključak da aktualna vlast uistinu još u cijelosti ne kontrolira tajne službe. Na primjer, dok dokumenti označeni kao stroge tajne cure na sve strane, haaški optuženik Ivica Rajić se dvije i pol godine nakon smjene vlasti uspješno »skrivao« usred Splita, a saznanja o onima koji su mu u tome pomagali Državno odvjetništvo još nije proslijedilo sudu.