Svojim non paperom, što ga je uputila hrvatskoj vladi i ambasadama zemalja Europske Unije i SAD-a, glavna haška tužiteljica Carla del Ponte iznijela je na račun hrvatske vlasti potpuno diskreditirajuće ocjene. Ali ona istodobno Mesiću i Račanu na neki način nudi odstupnicu u slučaju Gotovina, u koji su se zapleli kao žutokljuni pilići u kučine.

Željezna haška lady tvrdi, naime, da su se u Hrvatskoj tajne službe otele ispod kontrole, da one a ne politika određuju koordinate odnosa s Haškim sudom. Neefikasne su i kvarne. Nisu dovoljno uradile da se odbjegli general pronađe i privede pravdi, pa izražava sumnju da bi se slična situacija mogla ponoviti i u slučaju podizanja novih optužnica. Tajnim službama pripisuje i posljednjih mjeseci vođenu političko-obavještajno-medijsku akciju Gotovinina rehabilitiranja. Carla del Ponte smatra da je riječ o samovolji Turekovih momaka (Protuobavještajna agencija), koji su u svoje igre uvukli i zloupotrijebili političare. Politička se vlast, po toj interpretaciji, pokazala nemoćnom upravljati tajnim službama, čak se od njih dala nasanjkati. »Situacija s Gotovinom postavlja pitanje sposobnosti vlade da kontrolira specijalne službe«, navodi tužiteljica u svom non paperu.

Ocjena da aktualna vlast konce suradnje s Haškim sudom ne drži u svojim rukama nego se oni povlače iz tajnih službi, po Hrvatsku je apsolutno poražavajuća. Ali vladajućima se na taj način pruža mogućnost izvlačenja iz krajnje neugodne situacije u koju su se doveli, stavljajući se u službu optuženog i odbjeglog generala. Ako se za akciju širokog reklamiranja generalove nedužnosti odgovornima smatraju tajne službe, onda Mesiću i Račanu ostaje samo da priznaju kako su bili naivni, blesavi, neoprezni, nespretni, nesposobni... Radi uvjerljivosti, nekoga će morati i žrtvovati.

Da se tajne službe ponašaju kao država u državi, da se u njima zadržalo mnogo Tuđmanove krame i da ih aktualna vlast nije uspjela dovesti u stanje primjereno demokratskim i uređenim državama – notorna je, hrvatskoj javnosti dobro poznata činjenica. Ali je također činjenica da se pokušaj pranja odbjeglog generala, u koji su uz tajne službe bili uključeni i neki mediji, nije vodila šefu države i premijeru iza leđa, nego su se njih dvojica, a pogotovo Mesić, svojim izjavama sami u nju do grla umočili. Nudili su Gotovini svoje garancije, zaštitu i svjedočenje. No, slamku spasa, koju im je Carla del Ponte svojim non paperom ponudila, morali bi iskoristiti. Ako je vlast odgovorna samo zato što ne kontrolira tajne službe, onda će ocjena njene suradnje s Haškim sudom sigurno biti povoljnija nego nađe li se pod sumnjom da je s odbjeglim haškim optuženikom i sama paktirala. Onda je samo nesposobna, nije i nepoštena i vjerolomna.

Čini se da su u Vladi šansu registrirali, pa se sada žeste da obavještajne službe u slučaju Gotovina »u dvije godine nisu obavile posao«. Javlja se da su u Turekovom zabranu pokrenute neke istrage, najavljuje se mogućnost smjene vodećih ljudi u tajnim službama. Račan je u pravu kad non paper Carle del Ponte drži »vrlo povoljnim za Hrvatsku«, više mrkvom nego batinom. Ali nikako nije u pravu kad kaže da se osobno ne smatra pogođenim onim dijelom tog dokumenta u kojem se upozorava na samovolju tajnih službi. Premijer je, zajedno sa šefom države, odgovoran ako se tajne službe mogu ponašati samovoljno. To znači da oni svoje funkcije zapravo ne obavljaju.