Dolazi hrvatski Predsjednik u Beograd u prvi, dugo pomno pripremani službeni posjet. Sjeda sučelice domaćinu, Predsjedniku složene države Srbija i Crna Gora. Kamere su uključene, protokol pripremljen a onda se iznenada pojavljuje izazovna umjetnica, sofisticiranija nasljednica Cece udemokratiziranoj Srbiji i baca se u krilo hrvatskom Predsjedniku, kao znak dobrodošlice. Što da radi Predsjednik na takav neočekivan i nedogovoren izazov? Kaže li "Nismo se tako dogovorili, Svetozare", ostavit će dojam inferiornosti. Počne li se prenaglim pokretima osloboditi iznenadnog dara, ostavit će dojam šonje. Prihvati li zdušno poklon, ispast će neprimjereno poročan. Nema prave reakcije na takva iznenađenja. Upravo zato takvi se posjeti pažljivo dogovaraju. Ako se unatoč tome "dogodi" iznenađenje, ono je jasna poruka da je domaćim "smjestio" gostu. Umjesto izazovne umjetnice Marović je Mesiću "smjestio" ispriku. Je li Mesić mogao reagirati drukčije i primjerenije, nakon što ga je Marović zatekao s isprikom, koja to zapravo nije? Jer, to nije isprika države za zločine počinjene u osvajačkom ratu, već isprika zato što su neki nastrani Srbi činili zla i nepodopštine po Hrvatskoj. Čime je nenadano iznuđena Mesićeva isprika , koja nije bila najprimjerenije sročena. Jer, kako je to odmah primijetio povjesničar Neven Budak, za zločine nad agresorskom vojskom se nitko nikada nije ispričao, a ako se Predsjednik želio ispričati hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, zašto bi to činio u Beogradu. Uz to, ako se predsjednik Marović želio ispričati za zla počinjena u Hrvatskoj, pravo bi mjesto za ispriku bio Zagreb. Ili, još bolje, Vukovar. No mnogo je lakše biti pametan naknadno nego u trenutku iznenađenja, kakvo je u Beogradu priređeno Mesiću, kada mu je nanajavljeno "smještena" ljepotica u krilo.

Isprike državama vrlo su osjetljive i upravo zbog toga se dugo i pažljivo pripremaju kako bi se uskladile mogućnosti i očekivanja obiju strana. Može se i razumjeti da Srbija i Crna Gora još nisu politički zrele za pravu ispriku. I politički je nerealno tražiti pravu ispriku kao uvjet unapređenja odnosa. Ali minimum fair-playa u susretima na visokoj razini se podrazumijeva. A u Beogradu je Marović perfidno "smjestio" Mesiću, isprikom kojom je nepripremljenog hrvatskog Predsjednika uvukao u igru podjeljene odgovornosti za neki rat nastranih građana. I još je za to pokupio bodove na međunarodnoj sceni, kao inicijator koraka u pravom smjeru, pomirenja na Balkanu. Mesić je naprosto lukavo upotrijebljen. S umjetnicom se ipak nije najbolje snašao, iako su svi pljeskali.