Bivši splitski gradonačelnik Ivica Škarić nije u subotu skrivao nezadovoljstvo što ga je Dražen Budiša stavio na treće mjesto HSLS-ove izborne liste u desetoj, južnodalmatinskoj izbornoj jedinici. S ljudske je stranke razočaranje potpuno razumljivo, zna li se da je Škarić očekivao kako će upravo on biti na prvome mjestu koje bi mu jamčilo još jedan saborski mandat. No, dogodio se nemili preokret. Na prvo mjesto 10. izborne liste stao je sam Budiša, a sebi uz bok stavio je šefa splitske županijske organizacije Franu Garca, široj javnosti nepoznatog, ali u stranci cijenjenog čovjeka koji, kažu, samozatajno i uspješno već tri godine vodi vrlo delikatnu i temperamentnu stranačku jedinicu. Vjerojatno sam Škarić nema ništa protiv Garca. I vjerojatno bi mu treće mjesto na listi bilo tek snažan udarac na političarsku taštinu, koji bi uz psihološki trening nekako prebolio, kad bi HSLS imao realnih izgleda da u toj izbornoj jedinici osvoji tri i više zastupničkih mjesta. Međutim, Budišina stranka se tomu ne može nadati. Ni na jugu Dalmacije, ni bilo gdje u Hrvatskoj. Ne dogodi li se, dakle,, neko čudo, s trećeg mjesta Ivica Škarić može iz visoke politike skočiti samo u političku prošlost.

Škarićeva priča dobro ilustrira muke koje ovih dana ne daju mira političarima u većini stranaka. Jer, od toga na koje će od prva tri mjesta na listi biti stavljeni ovisi im politička budućnost, a onima koji još nisu dovoljno stari za dužnosničku mirovinu i - materijalna sigurnost. Zato napetosti u strankama dosežu visoku razinu. Šefovi stranaka pritisnuti su s jedne strane očekivanjima nepoznatih, ali ambicioznih stranačkih zvijezda koje napokon žele zablistati, a s druge strane, revoltom navodno etabliranih likova spuštenih na neko neperspektivno mjesto na listi. Ta drama je snažno izražena upravo na desnom dijelu političke scene, gdje su neki veliki vođe koji su to postali osipanjem HDZ-a jedni drugima konkurenti. Uglavom bez iskustva o tome što znači samostalan izlazak na izbore s vlastitom, i to sitnom strankom, na čijemu čelu tako gordo stoje, otimaju jedni drugima ono malo glasova koje im birači kane podariti. A svi zajedno, pri tom, lagano grickaju glasove Sanaderovu HDZ-u, smanjujući mu tako izglede da se na četiri godine useli u Banske dvore.