Mnoge je iznenadilo spominjanje Šeksa u priči o kaznenoj prijavi protiv Pašalića, ali za socijalnog psihologa Ivana Šibera to je logično jer HDZ-u glavni izborni konkurent nije SDP, već Hrvatski blok. I Sanader i Pašalić, naime, pikiraju na isto biračko tijelo

Izbori 1990. godine bili su izbori protiv bivšeg poretka. Izbori 2000. godine bili su protiv izrazito autoritarne vlasti HDZ-a. Po toj osnovici, ovi izbori mogli bi biti prvi izbori "za", prvi programski izbori. No, veliko je pitanje do koje mjere su naše političke stranke za to osposobljene - ustvrdio je Ivan Šiber, socijalni psiholog i predavač na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, komentirajući neslužbeni, ali sve vidljiviji početak predizborne kampanje.

"Nemojmo zaboraviti da je hrvatsko biračko tijelo kudikamo prijemčivije za emocionalno zasićene diskvalificirajuće poruke, nego za konkretne programe za koje je veliko pitanje mogu li se realizirati", objasnio je Šiber.

I doista, u javnost sve glasnije prodiru i najave prljave kampanje. Uočio je to i Dražen Budiša, predsjednik oporbenog HSLS-a. "Znakovito je da se ova priča pokreće uoči izbora. Policija i sudstvo stavili su se u funkciju predizborne kampanje", komentirao je Budiša kaznenu prijavu protiv šefa Hrvatskog bloka.

Ivić Pašalić na sedmom saboru HDZ-a dobio je gotovo polovinu glasova prisutnih delegata. Zato Ivo Sanader mora u osvit predizborne kampanje opravdati izbacivanje Pašalića iz stranke, ali i izboriti se za što veći broj onih glasova koje je HDZ uporno osvajao proteklih deset godina. Pašalić mu je pritom najveći protivnik, ali samo HDZ-u, ne i HIP-u i HSP-u.

No, ni vladajuća koalicija nije pošteđena bitke za presudan dio biračkog tijela. U Zagrebu godinama traje žestoki obračun SDP-a pod vodstvom Milana Bandića, s lokalnom organizacijom HNS-a. Dokle ide takav obračun, pokazuje i primjer jednih dnevnih novina koje su na vrhu revijalne stranice objavile idiličnu storiju o SDP-ovcu Davorku Vidoviću u njegovu sisačkom cvjetnjaku, a ispod toga priču o tome kako je HNS-ovac Mislav Žagar bio loš učenik u školi. Dakle, umjesto da se političke stranke - vladajuće ili oporbene - obraćaju javnosti s novim obećanjima i projektima, oni se okreću jedni protiv drugih. Ali ne i desni protiv lijevih. "To je potpuno očekivano i ne bih to ni na koji način dramatizirao. To se radi u cijelom svijetu i nema razloga da Hrvatska bude izvan toga", kazao je Šiber, objasnivši kako u idealnoj situaciji stranke na vlasti i opoziciji imaju komparativne prednosti uoči izborne kampanje.

Oporba se ne treba dokazivati već jednostavno kritizirati one koji su na vlasti. Biračko tijelo sučeljava se s ranijim predizbornim obećanjima i postignućima. "Nema sumnje da će oporbene stranke u Hrvatskoj maksimalizirati tu vrstu kampanje", dodaje Šiber, istaknuvši kako je to negativna kampanja koju ne treba miješati s prljavom kampanjom. "Prljava kampanja zagledava u prljave gaće, u stvari koje su na neki način nemoralne, dovode u pitanje legitimitet vlasti i tome slično."

S druge strane, stranke na vlasti uvijek su u prednosti u odnosu na opoziciju jer vođenjem svakodnevne politike nameću prioritetne probleme i s obzirom na to usmjeravaju biračko tijelo. "Na vlasti je kada će pokrenuti neke inicijative, otvarati autoceste ili proglašavati gospodarski pojas, odnosno kada će pokušati na površinu izaći s nekim aferama kojima pokazuju kakvi su njihovi politički protivnici bili u ono vrijeme kad su bili na vlasti."

To se sada događa. Vladajuća koalicija u protekle tri godine hvatala je Pašalića, a molila Boga da ga ne uhvati. No, bliže se izbori i koalicija je odlučila među desnicu ubaciti kost oko koje se svi glođu. Predsjednik Stjepan Mesić misli da je slikanjem na jahti sa Stipom Gabrićem Jambom zavadio opoziciju i dodatno oslabio ionako načeti HDZ. U političkim krugovima čuju se čak informacije da se iz ladica počinju polako izvlačiti afere i saznanja tajnih službi koja su namjerno tempirana za vrijeme uoči izbora.

Ipak, od toga ne bi trebalo biti puno koristi. Jer, u situaciji kad se opozicija zabavlja sama sobom, a vladajuće stranke samouvjereno dirigiraju tempom kampanje, najveći problem ne krije se u međusobnom političkom obračunu. Krije se u animiranju apatičnog biračkog tijela. Desnica će se u svakom slučaju počupati za svojih 25 ili 30 posto vjernih glasača, ali veliko je pitanje koliko će koalicija zadržati onih glasova koji su je doveli na vlast. Što manje glasača na izborima, manja šansa za pobjedu koalicije. I zato je veliko pitanje kako će koalicija razbiti apatiju: novom serijom obećanja ili napadima na nikad procesuirane kriminalne ostatke bivše vlasti? Pozitivnom ili prljavom kampanjom?