Profesorica Dijana Pleština, poznatija kao supruga premijera Ivice Račana, zasluženo je avancirala. Od savjetnice za protuminsko djelovanje, raspoređene na rad u Piculinom Ministarstvu vanjskih poslova, promaknuta je u veleposlanicu. Njezin samoprijegorni humanitarni angažman razložno je nagrađen adekvatnim statusom, što će samo multiplicirati Pleštinin humanizam, jerbo će ambasadorica sada za potrebe razminiranja mjesečno uplaćivati i znatno više novca negoli dosad.

Kancelarova je gospođa, naime, i svoju savjetničku plaću "investirala" u hrvatsku minsku dekontaminaciju, a činit će to i s dvostruko većom veleposlaničkom "buštom". Prema tomu, jalnuškoj zluradosti usprkos, ovo je promaknuće u hrvatskom nacionalnom interesu. Ako bi ga netko zlobno i kvalificirao eklatantnim nepotizmom, morao bi priznati da je i koristan i human. I što sad ljubav ima s tim? Malo i ništa! Tek činjenicu da je novoimenovana veleposlanica premijerova "životna suputnica". A to i nije neka stvar, još manje senzacionalna. Uostalom, Račanova je družica na to imenovanje morala čekati čak tri godine zbog nerazumijevanja Ureda predsjednika u kojem se nisu znali othrvati predrasudama, pa je Mesić blokirao zasluženo napredovanje savjetnice Pleštine, svjedočeći da je populistički zarobljenik "masovnog političkog ukusa".

No, paralelno s "otopljavanjem" bilateralnih odnosa između Banskih dvora i Pantovčaka, Predsjednik je u duhu "dobre volje" korigirao svoj stav i signirao "zaleđeno" promaknuće koje u osnovi nije ništa drugo doli verificiranje "običajnog prava". Protuminskoj humanitarki, veleposlanički status je bio prijeko potreban, kako se neslužbeno eksplicira iz Vladinih krugova, e da bi potkraj ovog mjeseca mogla preuzeti dužnost predsjedatelja u svjetskom Odboru za skrb o žrtvama mina. A običaj je, kažu, da visoki dužnosnici humanitarnih organizacija, u red kojih spada i ona čiji je časni zadatak zabrana protupješačkih mina, budu u rangu veleposlanika. I sva je mudrost u tomu. Očekivati je, drže zagovornici ovog "humanog nepotizma", da će s nove pozicije veleposlanica utržiti i značajnije donacije za razminiranje Hrvatske negoli bi to, navodno, pošlo za rukom savjetnici. Takvi su običaji…

A mi smo narod koji do običaja drži. Pače, iznimno štujemo kontinuitet. Nepotizam je bio jedno od ključnih obilježja Tuđmanova režima, a da nije imao atribuciju "račanovske humanosti". Naprotiv, nije se ni trudio kamuflirati rodbinsko raspoređivanje i pozicioniranje altruizmom ili ekspertnim referencijama "nepotista". To se gotovo podrazumijevalo kao pravo koje proizlazi iz moći vladara. Sjetimo se samo Miroslava Tuđmana kojemu je, štoviše, bila povjerena nacionalna sigurnost (komu će otac više vjerovati doli sinu?!), Seke i Brace, mame Ankice, koji su redom dobili zasluženi dio kolača, bilo da je odrezan s političke ili gospodarske torte. Ili Đurđe Šušak koja je za račun pozicije svoga supruga postala ključna figura u MORH-u, a mnogi tvrde da nije ni danas bez utjecaja.

Spomenuti su egzemplari tek ilustracija jednog prevalentnog političkog mentaliteta koji se i dalje žilavo opire (demagoškoj) antinepotističkoj retorici. Svojedobno je premijer Ivica Račan za naše novine, komentirajući zamjerke zbog zapošljavanja supruge kao savjetnice u MVP-u, gotovo prezrivo odgovorio kako se osjeća jako dobro kod svojih raznoraznih oponenata, jer je smiješno što mu nalaze kao prigovor - od nepotizma "a la supruga" do sporog govora i sličnog. "Da sam na njihovu mjestu, sigurno bih našao neke ozbiljnije zamjerke", rekao je samouvjereno. Jer, kakav je to nepotizam ako se osoba koja je bila profesor u Americi angažira na humanim poslovima deminiranja, a svoju plaću uredno daje u Fond za razminiranje?!

Nema sumnje, Dijana Pleština nije kućanica poput Ankice Tuđman, već ambiciozna intelektualka respektabilnih referencija kojoj ne treba izmišljati zaklade da bi kvazidobrotvornim radom ispunila vrijeme. Pitanje je, međutim, da li bi njezine sposobnosti bile tako valorizirane da nije Račanova supruga, kao što s razlogom pobuđuje suspektnost promicanje njezine prethodnice Agate na razinu ustavnog suca baš u "Račanovo doba". Ergo, to jest nepotizam, jer gospođa Pleština bi bila pravi dobrotvor kada njezin angažman ne bi koštao državni proračun i porezne obveznike. No, premijer se doista zbog ovakvih primjedbi ne mora brinuti. Jer, tko mu to od njegovih rivala može prigovoriti…