ZAGREB - Povijest se na ovim prostorima uvijek ponavlja kao cinična mješavina tragedije i farse. Tjednik Nacional u posljednjem broju plasirao je dokumentirani članak o postojanju "Ugovora o osnivanju tajnog društva" između Stipe Gabrića Jambe, Mirka Obrvana i Strahimira Filipovića sklopljenog 1. kolovoza 2001. Svrha ugovora je bila da "Dva ortaka i Tajni član imaju namjeru na javnom natječaju kupiti 72,5 posto GP Dubrovnik u vlasništvu Dubrovačke banke", s tim da je "Tajni ugovor" sadržavao i klauzulu da će Strahimir Filipović biti "tajni član" društva, kao i da se, sukladno nazivu, "ugovor smatra poslovnom tajnom i da ni jedna stranka ne smije s njim izići u javnost".

"Kvaka" je bila u tome da je Strahimir Filipović, inače u to doba službenik Splitske banke u Metkoviću, sin Marinka Filipovića, tadašnjeg predsjednika Nadzornog odbora Dubrovačke banke, direktora Državne agencije za sanaciju banaka i člana Predsjedništva Hrvatske seljačke stranke. Zahvaljujući toj "vezi" ortaci su se mogli nadati kako će baš njihova ponuda biti usvojena na natječaju, na koji su su se inače javile još četiri tvrtke: Grapo, Konel, PMG Ragusa i Jambo.

Međutim, na sjednici NO-a Dubrovačke banke kojoj je predsjedao Marinko Filipović, kako navodi Nacional, odbijena je preporuka Uprave banke u sastavu Vlaho Sutlić, Krešimir Krile i Krunoslav Brkljačić, da se prihvati ponuda "Mediatora" i odlučeno je da se još jednom razmotre zahtjevi "Raguse" i "Mediatora". Ipak, na idućoj sjednici NO-a održanoj 17. kolovoza prihvaćena je ponuda "Mediatora", s tim da su, navodno, za tu odluku glasali Marinko Filipović, Vido Bogdanović, Pave-Župan Rusković i Tomislav Vukelić, a protiv je bio SDP-ov župan dubrovačko-neretvanski Ivan Šprlje.

Priča dalje govori o svađi među ortacima koji su kupili tvrtku GP Dubrovnik na namještenom natječaju. Navodno Strahimir Filipović, uprkos slovu ugovora, nije trebao platiti prvu polovicu svoje rate Obravnu i Gabrići, a zbog "usluge" koju je toj dvojici poduzetnika jednom napravio Filipovićev otac Marinko. Za tu je uslugu Strahimir trebao biti nagrađen, prema ugovoru, i direktorskim mjestom u "Mediatoru". Svađa je, međutim, nastala kada su Filipovićevi, navode u Nacionalu, odbili uplatiti drugi dio rate u iznosu od 3,16 milijuna kuna, tvrdeći kako usluga njihova oca "teži" čitavih 6,3 milijuna kuna. To je razljutilo ortake, pa je Obrvan u studenom 2001. raskinuo ugovor o tajnom društvu, a Obrvan i Gabrić su se "raskusurali" tako što se je Gabrić odrekao svog udjela u "Mediatoru", a Obrvan u GP Dubrovnik.

Tako na kraju Strahimir Filipović, čini se, nije imao nikakve veće materijalne koristi od "Ugovora o tajnom društvu", a mogao bi imati velike štete. Naravno, pitanje je hoće li sada nešto poduzeti i Državno odvjetništvo, jer ako se utvrdi autentičnost dokumenta (a čak ni Marinko Filipović ne niječe autentičnost "tajnog ugovora" ) koje je iznio Nacional tada će i "dobronamjernom" sucu biti teško ne dovesti u značajnu vezu "tajnog člana" "Ugovora o osnivanju tajnog društva" i oca "tajnog člana", Marinka Filipovića.