Obojica bi valjda htjeli reformu pravosuđa, ali kako je provesti kad je njihova odskočna daska u promjene trula. Tako kako su njih dvojica krenuli, pravosuđe može završiti samo među lopočima. Ako se već može razumjeti to što Ministarstvo pravosuđa i Vrhovni sud na te blasfemije ne žele odgovarati, nije jasno zašto se istoga kriterija drže i suci. Pa o njima je riječ. Zar im ne smeta kad ih se zove »komunjarskim pijunima« i »Račanovim predizbornim agitatorima«?

Ima li Dražen Budiša tvrdnjom »da hrvatsko pravosuđe radi u korist predizborne kampanje stranaka na vlasti« pravo paušalno staviti pod sumnju savijest 1900 sudaca, nekoliko stotina državnih odvjetnika, tisuća policajaca koji sudjeluju u istragama protiv poznatih i nepoznatih počinitelja kaznenih djela? Ima li jedan stranački čovjek, pa makar i u sklopu predizborne kampanje svoje stranke, mogućnost da nekažnjen nastavi promidžbu naslonjenu na objedu svih pod zajedničkim nazivnikom nacionalnoga pravosuđa?

Koliko se zna, Ministarstvo pravosuđa jednostavno ne stigne u gomili dodijeljenih mu poslova baviti se još i Budišom i njegovim izjavama. Vrhovni sud, pak, jednostavno nema komentara na tu činjenicu. Činjenicu? Pa sam je Budiša, navodno, ustvrdio da su ga to novinari pogrešno interpretirali. I to je povjerio Vladimiru Gredelju. A Gredelj je prije svega sudac, a tek potom šef nacionalne sudačke udruge. I Gredelj je, prema vlastitu priznanju, povjerovao Budiši, jer je i on sam već toliko puta rekao svašta, a potom se žalio na novinarsko interpretiranje.

Naravno, nije propustio da podnošenje kaznenih prijava protiv javnih osoba nazove štetom za Hrvatsku, jer se to radi pred izbore. I Gredelj odmah zna da to smeta većini građana. I tako se »za novinare nerazumljivi« Budiša i za sudstvo »anđeo čuvar« Gredelj nađoše na istom poslu - »lupetanju« o pravosuđu. Šteta, velika šteta za obojicu.

Vladimir Gredelj je već odavno izgubio svaku sudbenu legitimaciju. Posebno kad je predsjedniku svojega suda odbio premještaj iz kaznenog u građanski odjel pismenom tvrdnjom »da mu parničenje ne leži, da je puno jači u krivičnim predmetima«. To što se na riješenim spisima iz kaznenih postupaka kod Gredelja to ne može utvrditi, jer mu odluke kaplju kao kiša ovo ljeta, njega ne zabrinjava. On je sebi već odavno namijenio ulogu »spasitelja« nacionalnoga sudstva pred komunističkim hordama koje drmaju njegovom voljenom zemljom. Nije ga briga što ga se uglavnom doživljava, na tom istom prostoru, kao »terminatora«.

No, pustimo šalu na stranu. Čak i loše šale su na neki način isprika za Budišu i Gredelja, jer prikrivaju činjenicu da se na račun sudova i sudaca slobodno može reći štogod komu padne na pamet. Čak i strankama koje misle isto kao i »dvojac bez kormilara« ne bi smjelo odgovarati da se na začetku predizborja diskutira na toj razini.

Nema podatka, nema statistike, nema primjera na koji bi se takvom ocjenom moglo nasloniti. I onda se vidokrug pravosudnih grijeha suzi na Budišinu i Gredeljevu skromnu dioptriju. Obojica bi valjda htjeli reformu pravosuđa, ali kako je provesti kad je njihova odskočna daska u promjene trula. Tako kako su njih dvojica krenuli, pravosuđe stvarno može završiti samo među lopočima. Ako se već može razumjeti to što Ministarstvo pravosuđa i Vrhovni sud na te blasfemije ne žele odgovarati u prizemlju ponuđene kritike, nije jasno zašto se istoga kriterija drže i suci i njihovi sudački predsjednici. Pa o njima je riječ. Zar im ne smeta kad ih se zove »komunjarskim pijunima« i »Račanovim predizbornim agitatorima«?