MMF-ovo izaslanstvo, nakon dvotjednog pregleda kliničkog stanja hrvatskih financija, s potpunim zadovoljstvom i suglasnošću nad sadržajem novog pisma o zajedničkim namjerama s Vladom i HNB-om, jučer ode, uz čvrsto obećanje da se – u sklopu aktuelnog stand-by sporazuma – vraća na treću, završnu ekspertizu, neposredno nakon parlamentarnih izbora. Time je na posredan način poslalo otvorenu poruku i hrvatskim biračima, i sadašnjoj oporbi, da Amerika i globalizirani zapadni kapital svoje računice za Hrvatsku i Balkan – u najnovijem hrvatskom predizbornom slučaju – temelje na Račanovom reizboru.

Da je kojim slučajem tom zapadnom, globaliziranom, američkom i evropskom kapitalu u strateškom interesu radikalna promjena ekonomske i monetarne politike, pa stoga i smjena ovdašnje vlasti, tada bi MMF bio prva adresa s koje bi se ta poruka, i to u vrlo sugestivnom izdanju, poslala domaćim biračima i stranim investitorima. Flickenschildu, kao voditelju izaslanstva MMF-a za Hrvatsku, u tom slučaju ne bi trebalo »činiti monade«, niti izmišljati negativnosti u gospodarskim trendovima, jer ih je u hrvatskoj ekonomskoj stvarnosti napretek. No, Flickenschild&comp. odlučili su ipak »činiti monade«, kako bi dokazali da Račanov koalicijski tim radi vrlo dobro.

Zapadni se strateški, ekonomski i sigurnosni, ciljevi prema Hrvatskoj – ne zavaravajmo se – svode na što jeftinije preuzimanje njezinih najkvalitetnijih potencijala i na hrvatsko preuzimanje svih zapadnih pravnih standarda, kako bi stranim investitorima, tim novim dugoročnim gospodarima Hrvatske i cijeloga Balkana, ovdje bilo bolje nego kući. Strateški interesi vlasti u Hrvatskoj, kao maloj i otvorenoj zemlji, morali bi se, međutim, sažimati u dugoročnom vlasništvu i suverenom upravljanju nad većinom vlastitih potencijala, u liderstvu u značajnijim regionalnim povezivanjima, te u što bržem razvoju i dostizanju pune zaposlenosti.

Tako MMF ne diže buru, zbog toga što Hrvatska, točnije njezina Vlada, ne ispunjava ključne kriterije aktuelnog stand-by sporazuma, te izražava neskriveno veliko zadovoljstvo što ih u potpunosti ispunjava HNB, koja vodi politiku tečaja »na općeprihvatljivoj razini«. Za interese MMF-a i zapadnih investitora stabilno i visoko precijenjena kuna, komplimentiraju HNB-u, znači velik uspjeh hrvatske monetarne politike, ali ne kažu da to omogućuje upropaštavanje i kasnije jeftino preuzimanje ovdašnjih kompanija i banaka, kao i usporedni snažan prodor uvozne robe širokog spektra.

Zato ih gotovo uopće ne brinu ni prekomjerna državna potrošnja, ni deficit državnoga proračuna, ni dramatičan vanjskotrgovinski manjak, pa ni stagnacija izvoza, a još manje eksplozija vanjskoga duga i kulminacija manjka u platnoj bilanci. Najvažnije je da je za manje od pet godina Hrvatska Zapadu predala gotovo sav bankarski sektor, kao i monopol u telekomunikacijama, pa usput i većinu medijskog prostora, prvu četvrtinu INA-e, na tisuće kuća i zemljišta na najatraktivnijim lokacijama uzduž Jadrana, i da je posredstvom prejake kune sve uvozno učinila znatno jeftinijim od domaćeg, najavivši da neće ometati ni predaju cijelih otoka stranim kupcima. Zato Vladu koja vodi tako mudru politiku, koju je započela HDZ-ova ekipa s kraja prošlog stoljeća, valja podržati, da ne posustane.