Koga i gdje tražiti da bi gospođa del Ponte bila zadovoljna i stekla dojam da Hrvatska djeluje baš europski? Tonyja Casha u Santa Moniki? Antoinea d"Liquidea u Saint Tropezu? Ili Antu Gotovinu na relaciji Pakoštane -Široki Brijeg? Pitanje je jako složeno. Ali, nije presudno. Zapravo, jedino hrvatska Vlada vjeruje i ponaša se kao da joj je za europki imidž presudno hoće li i gdje će naći Antu Gotovinu. Za domaću publiku javno povremeno pokazuje da joj baš i nije stalo da ga nađe. Štoviše, bilo bi joj neugodno da se sam Ante pojavi u Banskim dvorima. Potom , u intervalima europskog umiljavanja haaškim sredstvima tumači pravila haaškog suda kruće od Carle del Ponte . I inzistira da se Ante pojavi u Haagu, jer se, kao, bez toga optužnica ne može povući. Zatim malo pusti u medije špijunske snimke francuske diplomacije koje pokazuju kako su u razgovirima iza zatvorenih vrata francuski diplomati dosta skloni Gotovini. Ali, eto , naše tajne službe imaju prislušne aparate, znaju kako se uključuju, znaju kako se transkripti "doture" u novine. I tako su uspješno raskrinkale francusku diplomaciju, koja u nekim pitanjima ima više razumijevanja za Hrvatsku nego što to javnoi pokazuje. Očekujemo dokaze da prisluškuju Amere. Carla del Ponte bi morala biti jako blagonaklona da tako nezrelo ponašanje ocijeni kao punu suradnju jedne europske države.

A kako bi se ponijela vlada jedne zapadne istinski demokratske države? Nikada ne bi ostavila tračak sumnje da poštuje svoje međunarodne obaveze. Niti bi se sramila javno istaknuti značaj Gotovine i Oluje i za Hrvatsku i za BiH, te iza scene lobirati za povlačenje optužnice. Slala bi svako malo jake policijske snage u prepade na prazne kuće na relaciji Pakoštane-Široki Brijeg. Svaki put kada bi bila sigurna da je Gotovina u Varaždinu ili na Visu. I dostavljala dopise o akcijama Carli del Ponte. Učinila bi za generala, koji je zajedno sa kolegama iz Cijenjene informativne agencije (CIA) planirao, a potom i zapovijedao operacijom oslobađanja Hrvatske i stvorio uvjete za mirovni sporazum u BiH, barem onoliko koliko su razvijene demokracije spremne učiniti sudionike svojih specijalnih misija. Za Antoinea d"Liquidea, bivšeg člana Legije stranaca. Ili Tonyja Casha, glavnog suradnika u operaciji CIA-e. Sveudilj surađujući s Haaškim sudom i sveudilj promičući potpunu suradnju. Ali hrvatska Vlada nije savladala sofisticirane tehnike izgradnje demokratskog imidža. Pa ostavlja dojam da laže čak i kada govori istinu. Umjesto obratno. Dojam da Hrvatska skriva Gotovinu od zapadnih demokracija. Umjesto obratno.