Večernji list: 22. 09. 2003.
U haaškoj pošti akcijski triler
Piše: Deana Knežević
U samo dva-tri dana, o tome kako je Gotovina zbrisao iz Hrvatske saznalo se više nego u dvije godine. I to iz štiva s pečatom najmjerodavnijih, službenih izvora, a ne iz nekog nepouzdanog. O neuspjeloj potrazi za generalom Gotovinom sad će biti izneseno sasvim dovoljno štofa za kakav akcijski triler. Vlasti su napokon uvidjele da s odgovorima u reduciranim, eliptičnim rečenicama neće moći uvjeriti međunarodnu zajednicu kako su baš sve učinile da bi ispunile nalog Haaškog suda za uhićenjem odbjeglog generala. Sad je samo pitanje hoće li u idućih dvadesetak dana aktivnim tumačenjem svojih postupaka i nastojanja moći poništiti dvije godine prevelike suzdržanosti. Pismo o neuspjelom traženju Gotovine koje je Vlada prošli tjedan poslala tajniku Haaškog suda, vjerojatno ne bi bilo tako naglašeno ispovjednog tona da jedan od vodećih političkih tjednika u Hrvatskoj ovog ljeta nije objavio intervju s Gotovinom. Haaški sud i međunarodna zajednica nisu, naravno, bijesni na novine, nego na činjenicu da se preko toga nije moglo doznati gdje se Gotovina skriva. Pogotovo što se sumnja da je do intervjua došlo uz asistenciju nekoga iz obavještajnih krugova i što ga je pokroviteljski dočekao sam Predsjednik države.
I da nije bilo toga, Hrvatska bi se morala mučiti s dokazivanjem da joj je general jednostavno umakao, a nakon epizode s intervjuom taj zadatak postaje pretežak. To što se Haagu i ukupnoj javnosti sada servira, na primjer, podatak da je Gotovinina osoba za vezu Talijan (Haaškom je sudu dostavljeno ime i, navodno, precizna oznaka društvenog angažmana te osobe), samo je dio sad već gorljivog nastojanja Vlade da se oslobodi neodrživog pritiska. Jer, vlast se našla u paradoksalnoj situaciji. Poslovi s približavanjem Europskoj uniji tekli su tako dobro da će odgovori na famozni upitnik Bruxellesu biti dostavljeni čak prije planiranog roka. Šef Europske banke, na primjer, časti Hrvatsku brojnim komoplimentima ovdašnjem poduzetništvu i vlasti. Svjetska banka s obje ruke gura Hrvatsku prema EU. Istodobno, kanalima političke komunikacije prema Zagrebu kao da ide samo jedna poruka: ništa od projekta Hrvatske u EU ako izostane prolazna ocjena suradnje s Haaškim sudom.
Vlast nema drugog izlaza nego svim raspoloživim sredstvima uvjeriti glavnu haašku tužiteljicu da je Vlada poduzela sve što je mogla. Da nije točno da je puštala optuženika na slobodi u ime njegovih ratnih zasluga i nezamjeranja političkim protivnicima, a zanemarujući jedan sudski nalog. Da nije točno da je izbjegavala uhićenje i da je populistički sentiment stavila ispred pravne države.