Priča začeta u pismu tajniku Haaškoga suda o »slučaju Gotovina« imat će i svoj nastavak. S još više policijskih i obavještajnih podataka cijela će priča o bjeguncu Gotovini biti nadopunjena u dokumentu koji će prije dolaska u Zagreb biti dostavljen Carli del Ponte.

Već sama ta činjenica pokazuje da su vlasti u Zagrebu odlučile odigrati otvorenih karata. Sam Gotovina u cijeloj toj priči postaje sve manje važan. Detalji iz biografije odbjegloga generala imat će, i što se Hrvatske i što se šire javnosti tiče, sve manje veze s Domovinskim ratom. Zapravo, imat će onoliko veze koliko je i Gotovinin stvarni doprinos obrani Hrvatske. Dakle, riječ je o vojniku koji je došao, obavio posao i otišao iz HV-a. Posebice kad se počeo baviti politikom koja mu nije išla od ruke, kao i još neke druge stvari iz već spomenute biografije.

Dogodilo se da je na ispitu pao dio ondašnjega diplomatskoga kora. S jedne strane oni koji su »Gotovinu vidjeli u Zagrebu, u Hrvatskoj, u Hercegovini«, a onda i onaj dio koji je iz toga izvlačio političke zaključke tvrdeći da Hrvatska s Haagom ne surađuje.

Jer, Gotovina je otišao iz Hrvatske pod okrilje Europske unije i njezinih članica koristeći svoje znanje nekoliko europskih jezika i svoje veze s podzemljem imajući nekoliko europskih, a valjanih, putovnica. Takvom Gotovini hrvatske tajne i policijske službe nikako nisu mogle ući u trag, pa onda ni obaviti izručenje optuženog Sudu u Haagu.

Znači, dvije godine, a posljednjih mjeseci posebice, Hrvatska plaća politički ceh za jednu poznatu priču za koju čak nije isplaćen ni poseban novinarski honorar. E, to je domaći problem i on s Haagom nema nikakve veze.