Novi list: 23. 09. 2003.
Drugovi, evo mene opet
Denis ROMAC
Premijer Račan ponovio je svoj nedavni istarski igrokaz kada se slikao pred velikim Titovim portretom, predstavljajući se za neprikosnovenog čuvara Brozovih tekovina. Govoreći u krcatoj pulskoj Areni okupljenim istarskim partizanima, Račan je primjetio da je u našoj novijoj prošlosti bilo »itekakvih kolebanja, pa i negiranja« činjenice da je antifašizam »naša civilizacijska tekovina«.
Štoviše, Račan je »snažno podržao« one koji nisu bili na liniji tog kolebanja, poručivši onima koji su htjeli protjerati antifašizam iz naše novije povijesti: »No passaran!«
Lijepo, no Račan je ovih dana – a sada je, ne zaboravimo, 2003. godina, četvrta godina Račanove vlade – mogao odgovoriti zašto je svih ovih godina upravo on cijelo vrijeme držao ravnotežu između, kako Tomac voli reći, crnih i crvenih. Baš on, premijer Račan, svih se ovih godina otvoreno distancirao od partizanskog naslijeđa, po čemu je predstavlj
ao opoziciju Stipi Mesiću koji je svaku priliku koristio kako bi se s njima solidarizirao.Iz Banskih dvora nikad nisu krili da im Mesić i njegova 'partizanština' silno ide na živce, a partizanski borci zato su uvijek bili na Mesićevoj strani. No, Račanova vlada nije ostala samo na riječima. Upravo je Račanova garnitura, naime, svih ovih godina uporno blokirala vraćanje prava borcima NOB-a, koja im je Tuđmanova vlast olako oduzela. I ne samo to! Upravo je premijerov kabinet uporno odbijao, što je traja
lo godinama, sve donedavno, i susresti se s delegacijom Saveza antifašističkih boraca i saslušati njihove probleme.Međutim, sve su to zaboravili jedino sami borci, čiji čelnik poručuje da borci ne bi trebali glasati za one koji su rušili partizanske spomenike, koji su ih rasteretili »mirovina i imovina«. Nego valjda za Račana, koji nije kaznio rušitelje i koji odugovlači s povratom njihovih prava koliko god može.