Europska komisija savjetovala je Hrvatskoj da ne proglašava gospodarski pojas prije ministarskog sastanka o moru u Veneciji krajem studenog.

Izlaganje službenoga hrvatskoga stajališta da se Jadran i Sredozemlje očuvaju kombinacijom širenja nacionalne jurisdikcije, a zatim koordinacije obalnih država i suradnje u primjeni dogovorenog, primljeno je s razumijevanjem. Međutim, Europska komisija preporučila je Hrvatskoj oprez u konkretnim mjerama, odnosno da se suzdrži od širenja jurisdikcije prije summita u Veneciji krajem studenog, rekao je nakon pripremnog sastanka vođa hrvatske delegacije, zamjenik ministra vanjskih poslova Ivan Šimonović. On je dodao da je komisija registrirala i protivljenje jedne zemlje, naime Slovenije, ovoj hrvatskoj namjeri. Pripremni sastanak počeo je odmah razgovorom o završnoj venecijanskoj ministarskoj deklaraciji, u kojoj će, kako se očekuje, figurirati i širenje nacionalne jurisdikcije kao sredstvo za očuvanje mora koja čine Sredozemlje, pogotovo s aspekta ribarstva i očuvanja okoliša.

Na pitanje hoće li se širenje jurisdikcije na Jadranu svesti na zaštićenu ribolovnu zonu, a ne na zonu eksluzivnoga gospodarskog iskorištavanja, Šimonović je odgovorio da Hrvatsku zanima širenje jurisdikcije koja bi pokrivala ribarstvo i zaštitu okoliša. Postoje još neki elementi u proširenoj jurisdikciji, kao što je izgradnja umjetnih otoka, za što Hrvatska nema ni tehnologije, ni novca, a ni potrebe, rekao je Šimonović. Hrvatsku u prvome redu zanima zaštita ribolovnog fonda Jadrana, koji se u posljednjih pedeset godina smanjio za dvije trećine, a također i sprječavanje eventualne ekološke katastrofe, kao što je bila havarija broda "Prestige".

Kako se Hrvatska zauzima za to da u Jadranu, koji je procijenila kao izlovljeno more, što manje love brodovi koji viju zastave trećih država, dio Šimonovićeva govora odnosio se i na to: "Proširenjem jurisdikcije obalnih država pristup nesredozemnih zemalja prirodnim bogatstvima Sredozemlja mogao bi biti bolje kontroliran." Širenje nacionalne nadležnosti "predstavilo bi efikasan mehanizam za iskorjenjivanje nezakonitog ribarenja", a jednako tako i ekološke zaštite mora.

Hrvatska se također pozvala na argument da postojeća međunarodna praksa nekih zemalja članica i mediteranskih zemalja može bitno pridonijeti debati o najboljim modalitetima proširenja jurisdikcije u Sredozemlju.

Vraćajući se na osnovni argument, Šimonović je rekao da se očuvanje bogatstva, odnosno "održivo upravljanje ribarskim zalihama Sredozemlja", može postići samo u suradnji s drugim zemljama Sredozemlja.