Dakle, za dva je mjeseca Hrvatskoj ponovo trenutak odluke. Ako je vjerovati premijeru. Hoće li i naredni izbori donijeti promjene ili stastus quo? – Finito diletanti – poručuje s masovnih, očito predizbornih skupova šef HDZ-a Ivo Sanader sadašnjoj vladajućoj ekipi. – Spriječit ćemo povratak desnice na vlast – uglas se zaklinje premijer i šef Socijaldemokrata Ivica Račan. Jedan i drugi imaju razloga za samouvjerenost.

HDZ je uspio riješiti svoj glavni problem – ima partnere za koaliciju. Odlukom DC-a i HSLS-a o zajedničkom izlasku na izbore te dvije stranke sigurno ulaze u Sabor i HDZ-ov su prvi saveznik. Pravaši su se izrijekom odrekli ustaškog naslijeđa, pa je – zatreba li – i njihove glasove moguće angažirati. Sadašnja vlast tvrdi da bi u novi mandat u dosadašnjem sastavu. SDP, HSS i HNS – smatraju dobitnom kombinacijom. Uspjeh im zavisi prije svega od toga koliko će svojih razočaranih glasača uspjeti vratiti i animirati da dođu na birališta. Račan se odjednom sjetio vlastitog biračkog tijela, grmi s antifašističkih skupova, udara na sentimente u HDZ-ovom desetljeću ponižene i u njegove tri godine zaboravljene partizanske Hrvatske.

Situacija podjednakih šansi pokušava se razriješiti guranjem odlučivanja u glasanje protiv. HDZ svoje glasače homogenizira na pokliču o nužnosti smjene sadašnje vlasti, SDP svoje – protiv povratka HDZ-a. Za stranke to je svakako lakši put. Negativno odlučivanje lišava ih potrebe da ponude pozitivne programe. Ne mora se govoriti o tome što HDZ nudi, kakve promjene, niti kako je SDP zapravo upravljao državom. Redovi se zbijaju na ideološkim maglama, a ne racionalnim interesima. Po tome se ni naredni izbori neće razlikovati od svih dosadašnjih. Svi su dosad bili izjašnjavanje protiv.

Ali najvažnije, po prvi put u Hrvatskoj izbori se ne pretvaraju u odabir između demokracije i nedemokracije. Sve se relevantne stranke zaklinju u isto – Europa, demokratski ustroj, pravna država. Po tome, gotovo da više nije ni važno koja će grupacija osvojiti vlast. HDZ je u tom pogledu napravio veliki pomak i svukao nedemokratsku uniformu. Njegovi su se šefovi izrijekom obavezali da će nastaviti s priključivanjem Europskoj uniji, obećali su suradnju s Haškim sudom, nesmetan povratak izbjeglica. Potencijalni mu se partneri distanciraju od ustaškog vampirizma. Više se ne klikće o generalima, uglavnom nema ni glasnog siktanja etničke mržnje. Problem je što su nositelji novog imagea – uglavnom stari ljudi. Za kojima svako malo zalepršaju repovi sudjelovanja u etničkom čišćenju ili privatizacijskoj otimačini.

Ali ni sadašnja se vlast nije baš služila metlom. Suprotno obećanjima, nije počistila smeće koje je u državi naslijedila, pa onda nije mela ni ispred vlastitih vrata. Neraščišćena Tuđmanova ostavština danas ide na dušu onima koji su je skrivili, kao i onima koji su je tolerirali. Račan jučer tvrdi da praksa reketarenja, ucjena, tajnih fondova i prisluškivanja više nije moguća. Valjda. Ali je također teško moguće, čak i u jeku predizborne kampanje, Hrvatsku plašiti onim s čime se u protekle četiri godine živjelo u prešutnom i komotnom paktu.