Vjesnik: 23. 09. 2003.

To divno predizborno prisluškivanje

SANJA KAPETANIĆ

Mene prisluškuju! Znači, ja sam jako važan. I opasan za vlast. Ili barem za one najzločestije u vlasti. Jer, da me se ne boje, ne bi me prisluškivali.

Takva logika u hrvatskom političkom miljeu vlada još iz doba jugokomunizma. Tko se nije mogao pohvaliti prisluškivanjem svog telefona i barem 20, 30 stranica debelim dosjeom u Udbi, priznavao je posredno da je politički nevažan. Jer, uistinu se prisluškivalo sve i svakoga tko je makar zucnuo nešto loše o vlasti. Prisluškivanje je, zapravo, jedna od rijetkih stvari u kojima se malo što promijenilo nakon višestranačkih izbora 1990.

Da to nije nikakvo pretjerivanje svjedoče i brojni transkripti i dosjei koje su suprotstavljene političko-obavještajne grupe ciljano puštale u javnost. Uostalom, da se i u devedesetim prisluškivalo posredno danas priznaju i sami hadezeovci.Trećesiječanjska je koalicija vlast osvojila, među ostalim, zahvaljujući obećanju da će tajne službe izvući iz ralja dnevnopolitičkih igara i natjerati ih da se bave samo onima koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost, a ne svima koji bi mogli ugroziti ekipu na vlasti. No, Sanader i čelnici oporbe (pa i oni koji su do jučer dijelili vlast s Račanom i ekipom) unisono tvrde da je sve ostalo isto. Pa se i dalje prisluškuju čelnici oporbe, novinari, a i politički konkurenti unutar koalicije na vlasti. Promijenili su se samo neki »tehnički detalji« - dokazi o prisluškivanju uništavaju se odmah nakon obrade.

I svi bismo mi mirno živjeli u neznanju da neke dobre špijunske duše ponekad prisluškivane ne upozore da paze što pričaju, jer ih Veliki Brat sluša. Pa Sanader zna da je njegovo prisluškivanje naredio osobno Račan. Ali priznaje da to ne može dokazati. Moramo mu vjerovati na riječ. Časnu predizbornu riječ.

Sanader zapravo od birača traži da, na temelju njegovih nedokazanih tvrdnji, današnju vlast kazne baš kao što su njegov HDZ kaznili na izborima 2000. Pri tome, naravno, računa na bogato iskustvo Hrvata s prisluškivanjem i rasprostranjeno uvjerenje da su svi političari više-manje isti. No, Sanaderu će vjerovati, tj. za njega će glasati oni koji mu i inače vjeruju, prisluškivali ga ili ne. Ali ni jedan novi glas neće zaraditi kao žrtva političkog prisluškivanja ako ne iznese barem neki dokaz. Uostalom, na to ga obvezuje i pozicija lidera oporbe koji želi preuzeti vlast. Pa si ne bi smio priuštiti, ako želi da ga shvaćaju ozbiljno, razbacivanje tako ozbiljnim tvrdnjama bez dokaza.