Kako se bliže izbori, tako je Hrvatskom ovladala moda brakova iz računa. Za ostarjele ali bogate udaju se slabe stranke da bi dobile domovnicu ili državljanstvo u Saboru. Veliki uzimaju pod svoje kržljave i male kako bi u novi parlament dovukli nekoliko dodatnih zastupnika koji mogu biti prevaga pri slaganju pobjedničke koalicije. Slabi se međusobno potpomažu kako bi zajedno narasli dovoljno da prekorače prag Zastupničkog doma. Predizborne koalicije se sklapaju iz nužde ili potrebe. Mali to rade iz nužde da prežive i zadrže istaknute članove na zastupničkim plaćama, veliki iz potrebe da ostanu ili dođu na vlast gdje se dijeli mast, a za to im trebaju i mali.

Vodeća stranka sadašnje koalicije na vlasti SDP nakon dugih pregovora odlučila je krenuti zajedno s IDS-om u osvajanje Istre. Sporazum su na vrhu Učke potpisali Račan i Jakovčić nakon što su u SDP-u procijenili da je šteta nastala Jakovčićevom ulogom u aferama s Glasom Istre i obnovom bez dozvole sela Sveti Juraj, kao i nezadovoljstvo šefa istarskog SDP-a Livija Bolkovića, nešto što neće omesti tu koaliciju u osvajanju čak osam zastupničkih mjesta u osmoj izbornoj jedinici.

Liberali su se u Hrvatskoj tako ubrzano dijelili i razmnožavali da su dosad dogurali do tri različite stranke: Radoševa Libra hvata vlak za opstanak s SDP-om, Bančev LS bi od udaranja nosom u zatvorena saborska vrata mogli spasiti samo »zeleni« i masovnije protivljenje ekološki upitnom projektu DružbAdria, dok Budišin HSLS i Granićev DC zajednički popunjavaju politički centar i osiguravaju mjesta u budućem sazivu Sabora.

Svaka politička opcija u Hrvatskoj smatra da će biti ljepša i utjecajnija ako nosi liberalni lančić oko vrata. Sanader je poticao Budišino i Granićevo koaliranje da bi HDZ dobro poslijeizbornog partnera koji će nadomjestiti HSS koji se, čini se, definitivno odlučio prikloniti SDP-u. Račan pak vjeruje da je paktom s IDS-om dobio regionalni štih popularan u Europskoj uniji, dok bi mu sporazum s Librom donio nešto bodova u poslovnim krugovima i među nacionalno osvještenijim biračima koje je privlačio nekadašnji vođa svih liberala Dražen Budiša.

Ako je SDP regionalno prigrabio IDS, ne želi na tom polju zaostati ni HNS. Predsjednica narodnjaka Vesna Pusić najavila je savez s PGS-om u osmoj i SBHS-om u četvrtoj izbornoj jedinici. Tako bi se HNS, dosad percipiran kao zagrebačka građanska stranka za zahtjevniju srednju klasu, poslovne krugove i poštenu inteligenciju, jače progurao u Primorju i Slavoniji.

Sanader je uspio donekle odmaknuti HDZ od loše reputacije radikalne klijentelističke stranke i poboljšati njezin ugled u krugovima konzervativno-narodnjačke internacionale. U HDZ-u više ne stanuju Pašalić, Rojs, Vukić, Beljo, Jambo i ostali likovi koji su se vezali uz sumnjive pretvorbe i ekstremno iseljeništvo. To ne znači da HDZ poslijeizborno neće, ustreba li, osim s DC-om i HSLS-om pokušati koalirati s HIP-om i Hrvatskim blokom u kojima su većinom završili bivši njegovi radikali.

HSS se od svih glavnih stranaka držao najtajanstvenije pripremajući se u tišini za proboj iz vlastita kruga birača sa sela i predgrađa. Garniran nekolicinom poslovnjaka i intelektualaca pazio je da ga se baš ne poistovjeti sa Strugarom kao ministrom najmanje specifične težine, a u prvi plan osim neprijepornog šefa Tomčića gurao je potpredsjednika Vlade Simonića i ministra Pankretića. Loveći ribarske glasove, Pankretić je postigao da afera zbog gospodarskog pojasa sa Slovencima eksplodira mjesec-dva prije roka.

HSP je proveo nevjerojatan facelifting dovevši u tom cilju na svoju listu i Slavena Leticu. Stranka sad ima dvojicu neuobičajeno aktivnih zastupnika, Tadića i Rožića, članovi su hitno crne majice zamijenili bijelim košuljama, i sad je to, kako kaže Đapić, moderna stranka europske desnice. HSP se nikad nije pozivao na ustaški pokret »jer smo mi uvijek slijedili pobjedničke a ne gubitničke pokrete« - rekao je Đapić, potičući time zanimljivo pitanje: je li to HSP sada za partizane?

Druge grozničavo traže izborne partnere da bi preživjele. Birači mogu birati između dvije garniture koje su se iskazale na vlasti od 1990. do 2000. i od 2000. do 2004. Kad bi sve ono što oni danas govore o svojim dosadašnjim dometima i što obećavaju za budućnost bilo točno, Hrvatska bi, među ostalim, već trebala biti najuspješnija tranzicijska država. Zašto ona to već nekim čudom nije, nećemo doznati iz predizbornih govora.