Navodno je premijer Ivica Račan najzaslužniji za oživljavanje zaboravljene sportsko-političke discipline baštinjene iz vremena HDZ-ovsko-Tuđmanove neprikosnovenosti. Redizajnirani "zajedničari", koji su pod palicom Ive Sanadera pažljivo prosijali svoj "površinski kop" i proveli kemijsku filtraciju HDZ-ova supstrata, sada prokazuju SDP i HSS, pače osobno hrvatskog kancelara, za poticanje na ovu primitivnu, proskribiranu i neciviliziranu igru. Tako se, naime, ne može u Europsku uniju, a ona je prioritet i imperativ Sanaderovih eurosljedbenika, liječenih terapijskim zaboravom i političkim face-liftingom.

Predsjednik HDZ-a u osvit izbora optužuje vrh aktualne vlasti za nezakonito prisluškivanje vodećih oporbenih političara i novinara, ali i nekih dužnosnika vladajuće koalicije ("domaćih izdajnika"). Ovaj predizborni torpedo ispaljen je s komandnog mosta stranke koja je godinama bildala svoje mišice dnevnim treningom u postavljanju prislušnih uređaja, praćenju nepoćudnih, suspektnih tipova što su "radili o glavi" Lijepe naše i na brižljivoj dossier-beletristici kao građi za zbornik antidržavnih elemenata i rabota. Sanadera ne brine što za svoje tvrdnje nema dokaza (svakodnevno se uništavaju!?), jer su njegovi informatori iznimno pouzdani: s jedne strane zastupnici iz klupa vladajućeg saveza, a s druge aktivni tajni agenti. Perje je, dakle, prosuto, a kako će ga "optuženici" pokupiti, njihov problem. Postavljači buba, perfidno su jednu ubacili i u uho javnosti, pa da vidimo sad tko će se usuditi podnijeti tužbu za možebitno iznošenje lažnih informacija protiv drčnog HDZ-ova reformatora. Bilo bi to, naime, kako veli Sanader, "izvrtanje demokracije" (!?)

Račan je optužbe svoga glavnog oponenta nazvao apsurdnim i opovrgao da se ova vlast služi sredstvima svojih prethodnika, kao što su reketarenje, ucjene i slično (zar stvarno?). Njegov potpredsjednik, Goran Granić, šokiran tvrdi da je ova vlast poduzela sve da sustav bude jasan i transparentan, a izjave poput Sanaderove, kaže, mogu se očekivati jedino od onih koji su sami činili zloporabe. Ufa se da će nadležna tijela poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se otkrila istina, jer bi bilo neodgovorno da se nakon takvih izjava ne dogodi ništa. Iz njegovih usta u Bajićeve uši i, eto, već je glavni državni odvjetnik pozvao čelnika HDZ-a da mu dostavi dokaze ili osobno pojasni svoje optužbe. Budiša se o bitnim stvarima s kolegama ne dogovara telefonski, Mate Granić govori o prljavoj kampanji koju je nametnula vladajuća koalicija pa joj se, eto, sad to vraća u krilo, a jedino Anto Đapić, zabavljen deustašizacijom svoje stranke, ne mari za predizborna hrvanja u blatu. Ako ga i prisluškuju, veli, iz slušalice samo mogu čuti optimizam pravaša pred izbore.

Prisluškuje li, dakle, Račanova vlast opoziciju i medije, štoviše i vlastite "sumnjivce"? Tko ga zna. Dobru infrastrukturu za taj odiozni posao svakako imaju. Potrudili su se da u obavještajnoj zajednici sačuvaju iskusne kadrove koji znaju "rađu". Tri godine nisu se uspijevali dogovoriti niti oko čelnih ljudi u tajnim službama, a nekmoli da su filtrirali nižerangirani dobro fudrani "sitniš". Iz kompromitiranih službi neprestano im cure informacije, pa se samo u državi koja ne kontrolira svoje obavještajne agencije može dogoditi da pismo Vlade Carli del Ponte, glede "slučaja Gotovina", dospije prije u medije nego u Haag. Vlast koja iskreno želi zaključiti s nedemokratskom praksom iz prošlosti i nezakonitim radom, neće promovirati kontroverzne figure poput Franje Tureka kao svoje nove obavještajne akvizicije. Osim toga, za stotine nebuloznih dossiera političara, novinara i inih koji su nezakonito praćeni i sustavno prisluškivani kao neprijatelji države, a ondašnja se nomenklatura zabavljala s intimnim detaljima iz njihova privatnog života, baš nitko nije odgovarao. Prema tome, čak i pod uvjetom da ovi danas i nisu tako predani "sluhisti" kao oni jučer, može se s razlogom reći: Tko ne plati kurvu, plati likara…