Otkada je Đapić nasilno preuzeo HSP, stranka je sinonim za Tuđmanovu marionetu i nema ama baš nikakvih doprinosa razvoju hrvatske neovisnosti, demokracije i pravne države, nego obratno. A što se Jukićeva podmetanja glede instrumentalizacije HSP-a tiče, HSP pod mojim vodstvom bio je apsolutno neovisan o bilo kakvom vanjskom ili unutarnjem faktoru, pa su zato njegovi prvaci ubijani, uhićivani i proganjani, dok su Đapić i Jukić izdavali stranku njenim progoniteljima

Zaboravlja Đapić da je sustavno uništavao razvitak demokracije i pravne države u Hrvatskoj, da je svojim crnokošuljaškim mitinzima i nacističkim salutiranjem nedaleke 1997. (»New York Times« objavio je sliku Đapića i njegova nacističkog salutiranja u travnju 1997. na naslovnoj stranici međunarodnih vijesti) i 1998. godine (marševi Đapićevih klauna po Rijeci i Vukovaru), kao i javnim pozivima na vojni udar 1999. godine činio najteža nedjela protiv Republike Hrvatske i njena ugleda u svijetu, tako da su s pravom mnogi u Hrvatskoj zahtijevali zabranu njegova rada i djelovanja kao i njegove pseudostranke prava

U Nedjeljnom Vjesniku od 21. rujna 2003. objavljen je opširan izvještaj sa sjednice takozvanog Glavnog stana HSP-a (Glavni stan uveo je Đapić u statut stranke umjesto Središnjeg odbora, odmah nakon stranačkog puča u rujnu 1993., kako bi se stranka što više poistovjetila s ustaškim pokretom, za račun Đapićevih pokrovitelja iz HDZ-ove vrhuške), na kojoj je instalirani šef marionetske Hrvatske stranke prava Anto Đapić ponovno plasirao seriju grubih neistina i obmana o djelovanju »svoje« stranke.

Sve to u povodu desete obljetnice sramnoga stranačkog puča u Kutini, koji je izrežirao HDZ i njegove marionete, istodobno lažno prikazujući pojavu crnokošuljaštva u redovima HOS-a i HSP-a, kao tobože integrativnog faktora u vrijeme ratne agresije na Republiku Hrvatsku.

Pritom je prešutio ne samo svoju ulogu agenta provokatora ubačenog u HSP radi rušenja ondašnjega legitimnog vodstva, nego i svoj sadašnji status optuženika za zloporabu službenog položaja zbog krivotvorenja magisterija prava pred Općinskim sudom u Splitu (19. rujna Đapić i Kandare treći su put u dvije godine, izbjegli suđenje u Splitu; izrugujući se sudu i hrvatskom pravosuđu, njihova braniteljica zahtijevala je da se Kandarea radi tobožnjeg lumbaga, doveze u Split avionom).

Njegov vjenčani kum Vlado Jukić, koji zajedno s Đapićem sjedi na tuđim stolcima u Hrvatskom saboru, čak se je drznuo izvaliti, prema Nedjeljnom Vjesniku, »da stranka pod Paraginim vodstvom nije imala pravu politiku, nego je pokušana njena instrumentalizacija od vanjskih faktora, poglavito onima iz SAD-a.«

Sve ono po čemu je Hrvatska stranka prava postala poznata kod kuće i u svijetu dogodilo se je od 1990. do 1993. godine pod mojim vodstvom. Nije Đapić obnovio HSP, nego Paradžik, ja i drugi na moju inicijativu iz 1989. godine.

Đapić zaboravlja da je on sve vrijeme sustavno uništavao razvitak demokracije i pravne države u Hrvatskoj, da je svojim crnokošuljaškim mitinzima i nacističkim salutiranjem nedaleke 1997. (New York Times objavio je sliku Đapića i njegova nacističkog salutiranja u travnju 1997. na naslovnoj stranici međunarodnih vijesti) i 1998. godine (marševi Đapićevih klauna po Rijeci i Vukovaru), kao i javnim pozivima na vojni udar 1999. godine činio najteža nedjela protiv Republike Hrvatske i njena ugleda u svijetu, tako da su s pravom mnogi u Hrvatskoj zahtijevali zabranu njegova rada i djelovanja kao i njegove pseudostranke prava.

Da se čitava afera o HSP-u ne bi svodila na međusobno optuživanje dviju sukobljenih strana, potrebno je citirati izvještaj Sigurnosno-informativne službe SIS-a Ministarstva obrane Republike Hrvatske, objavljen u Nacionalu 2001. godine, u kojem piše »da je Đapić od SIS-a osumnjičen da je huškao pripadnike HOS-a da nose crne košulje, ustaške simbole, da pozdravljaju nacističkim pozdravom, da ne slušaju naredbe Glavnog stožera HV-a«.

Tjednik Nacional zaključuje »da se Đapić doslovce preko noći od gnjevnog antihadezeovskog buntovnika preobrazio u njegova udvornoga političkog slugu. Prva mu je zadaća bila da uništi HSP kao hadezeovsku opoziciju, pa je napravio puč, i to tako da je svrgnuo tadašnjeg predsjednika i utemeljitelja HSP-a Dobroslava Paragu, koji je početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća bio najžešći kritičar predsjednika Franje Tuđmana među svim oporbenim političarima.«

Nadodao bih da su u ondašnjim zapisnicima Službe za zaštitu ustavnog poretka, ostali ne samo zapisnici o dolascima Đapića i Vlade Jukića kao tadašnjih doušnika Josipa Manolića, nego i njihovi zahtjevi da se mene na svaki način svrgne, pa i fizičkom likvidacijom, da bi se oni domogli vodstva HSP-a. U razgovoru s Tuđmanom 1996. godine, čiji je stenogram objavljen, Đapić govori također o mojoj likvidaciji te se u tome slaže s Tuđmanom.

Osim krađe parlamentarne opozicijske Hrvatske stranke prava u režiji i uz pomoć HDZ-a, što je slučaj bez presedana u svim zemljama u tranziciji, ali i krivotvorenja magisterija Pravnog fakulteta, koji mu je u međuvremenu oduzet, ali ga nije lege artis niti mogao steći, jer je bio jedan od najlošijih studenata na Pravnom fakultetu u Osijeku, koji je pohađao jedanaest i pol godina s prosječnom ocjenom dovoljan, Đapić je »okupirao« velik novi stan u Zagrebu, predviđen za socijalne potrebe grada Zagreba, a ne za imućne saborske zastupnike,

Eto, takvog Đapića, kojeg je stvorio HDZ, danas štiti i promovira politika vladajuće koalicije, koja mu dopušta da nelegalno upravlja uzurpiranim HSP-om, radi sutrašnjeg povratka HDZ-a na vlasti, ali ga štiti i uz pomoć sustavna opstruiranja pravne države, na primjeru blokade suđenja Đapiću za kaznena djela, u povodu optužnice Državnog odvjetništva u Splitu.

Tko je, zapravo, Đapić pokazuje i to da on besramno proslavlja stranački puč od prije deset godina, kojeg bi se svaki pristojan i normalan čovjek u Hrvatskoj morao i trebao stidjeti. No s približavanjem Hrvatske Europskoj uniji, morat će proraditi i pravosuđe u Hrvatskoj pod nadzorom Europskog suda za ljudska prava, a tada su Đapiću i njegovim poslodavcima sigurno dani odbrojeni.

Autor je predsjednik HSP-a 1861.