I oni kane izaći na izbore i natjecati se za čast narodnih zastupnika! Zbilja drsko! Nakon jučerašnje mega-blamaže u Saboru, cijeloj bi političkoj eliti bilo najpametnije da se poklopi ušima i sakrije u mišju rupu. Ali ne, svi oni pucaju na to da su bogomdani političari i državnici, vođe i spasitelji nacije, pa očekuju da im se opet, na iduće četiri godine, ovjeri pripadnost povlaštenoj, političkoj, dembelijskoj klasi. No, umjesto predizbornog skockavanja, kampanju u parlamentu otvorili su pokazujući svoje najgore lice.

Prvo, nedopustivo je da se saborska govornica pretvara u poligon za razigravanje vlastitih izbornih interesa. To je gruba zloupotreba. Umjesto da odrade posao za koji su plaćeni, oni su cijeli parlament stavili u funkciju svojih izbornih ciljeva – misle samo na to kako da ne ispadnu iz đira, kako će i u idućem mandatu grijati guzu u saborskoj klupici. Zadnju sjednicu u ovom sazivu – na kojoj ih čeka više od sto točaka dnevnog reda, od kojih se neke odnose na ozbiljne i prešne teme – otvorili su skoro cjelodnevnim prepucavanjem o navodnom prisluškivanju. Opozicija se na toj temi pokušavala prikazati žrtvom, vladajući su, uz pomoć svoje glasačke mašine, vješto i bezobrazno izbjegli neugodno rešetanje na Aktualnom satu.

Drugo, nedopustiva je apsolutno pogrešna lista tema koje oni forsiraju kao prioritete. Jednako je skandalozno pomanjkanje ozbiljnosti kojom se određenim problemima posvećuju. Sanaderovo fantomsko prisluškivanje odjednom je politički hit. Šef HDZ-a gromko tvrdi da su mu prikeljili bubu, ali odbija o tome iznijeti bilo kakve dokaze. Čak priznaje da je do tog zaključka došao logikom: ako je tajna policija prisluškivala nekog ambasadora, zašto ne i mene? Kompanjon Šeks tvrdi da je riječ o »hrvatskom Watergateu«, a argument su mu navodno u klubu HDZ-a pronađeni krakovi prislušnih uređaja. Ni krake ni stručnjake, koji su ih navodno demontirali, nitko nije vidio. A koliko je Šeks pouzdan u opservaciji, bolje je ne spominjati. I sad se oko, po svemu sudeći izmišljene, a svakako neargumentirane teme, cijeli Sabor cijelog dana pjeni i svađa. Istodobno, Hrvatska tone u živo blato enormno nabujalog ino-zaduženja, zamisao o proglašenju gospodarskog pojasa u Jadranu doživjela je u Bruxellesu potpuni fijasko, najvažnije: Britanci su ponovo potvrdili da bez Gotovine u Haagu neće skinuti blokadu s približavanja Hrvatske Europskoj uniji, tako da je danas europska perspektiva Hrvatske sasvim neizvjesna. A politički čelnici izgaraju debatirajući o Šeksovim bijelim miševima. Treće, nedopustivo je bijedna razina debate koja se u sabornici vodila. Takva bi se raspojasanost i u krčmi smatrala prostačkom. Insinuacije o ljubavnicama, na razini trača ili špijanja s detaljima pikantnog karaktera, potvrdile su ocjene o Saboru kao kokošinjcu, cirkusu i sramoti. Glavni likovi tog teatra apsurda – politički su predstavnici nacije.

Jadna Hrvatska! Zreli smo za raspuštanje – konsternirano je konstatirao Damir Kajin, jedna od rijetkih iznimki u tom moru očaja. Ali taj bi raspust trebao malo duže trajati. No, društvo nije na odlasku, iz njega će se dobrim dijelom regrutirati i članovi budućeg saziva Sabora. Trinaest godina hrvatskom se političkom scenom vrte iste face, kojima je, bez obzira jesu li na vlasti ili u opoziciji, uglavnom jako dobro. Jedan depresivni analitičar ovih dana zaključuje: svi su oni ista stranka!