ZAGREB - "Sami sebe zaplićemo, sami sebe rasplićemo" — ovaj stih popularne dječje pjesmice možda ponajbolje oslikava zaigranu koalicijsku izbornu zabavu hrvatskih političkih stranaka. Najnovija koalicijska "zapetljavanja" su došla iz SDP-a, koji je počeo "razmišljati" o predizbornim koalicijama u nekim izbornim jedinicama s HSS-om i HNS-om. U SDP-u su tu ideju počeli "razmatrati" ponukani sklapanjem predizbornog saveza između HSLS-a i DC-a i činjenicom da su u predizbornim anketama birači pozitivno honorirali takvu akciju.

Banac, naravno, nastupa iz interesnih pozicija LS-a kao male stranke kojoj je nužna koalicija za parlamentarno preživljavanje. Ali ovaj put se koalicijski interes LS-a preklapa s interesima SDP-a i HNS-a, odnosno s političkom voljom za osvajanjem izbora.

Naime, sasvim je sigurno da postoji relevantan broj izbornih jedinica u kojima bi koaliranje ovih i još nekih lijevo-liberalnih stranaka donijelo mnogo bolji izborni učinak od samostalnog izlaska na izbore tih stranaka.

No, do sada su u SDP-u i HNS-u prevladavali stavovi sukladni razmišljanju dinosaura koji su imali veliko tijelo i masu, ali i jako mali mozak. Zbog toga malog mozga nisu se mogli prilagoditi promjenama okoline i zato su izumrli. Sadašnjim strankama koalicije moglo bi se dogoditi, doduše, ne da izumru, jer su za takvu sudbinu ipak isuviše lukave zvijerke, ali bi zbog nedostatne uporabe mozga mogli sasvim (o)lako izgubiti na izborima.

Ipak, u SDP-u su ipak, čini se, proradili instinkti preživljavanja (na vlasti), a uzrok tog refleksa nalazi se u još jednoj bojazni koju je izrazio SDP-ov visoki dužnosnik koji je plasirao ideju o mogućim koalicijama s HNS-om i HSS-om. Ta bojazan doslovno glasi: "Bojimo se ranijeg izlaska na izbore, jer smatramo kako smo u ovom trenutku loše organizirani zbog obveza ministara i ukupne loše organiziranosti u stranci." Koliko se god strah od okrupnjavanja desnice i bojazan od vlastite neorganiziranosti može i treba shvatiti kao znak strukturne slabosti SDP-a, jednako i još više ga treba pojmiti kao refleks iskusne političke životinje još uvijek više nego spremne za političku borbu.

U tom smislu tek treba vidjeti kako će reagirati HNS, čije su prve reakcije bile tek opravdano iznenađenje time što je SDP putem medija, umjesto izravnim kontaktom, predložio koaliranje. U svakom slučaju, i SDP-u i HNS-u, kao i drugim "uvrijeđenim" manjim strankama poput LS-a i Libre, bilo bi dobro da još jednom razmisle, i ako anketne računice pokažu da bi koaliranje u nekim izbornim jedinicama bilo uspješnije nego samostalni boj, onda bi jednostavno trebali prihvatiti te matematičke rezultate bez mnogo filozofiranja.

Kada je u pitanju HSS, tada pak govorimo o najslađoj izbornoj pojavi na hrvatskoj političkoj sceni. Njihovim jeftinim demagoškim stavom da više ne pristaju na "dogovornu demokraciju" negiraju samu bit demokracije kao, između ostalog, politike dijaloga i dogovora putem institucionalnoga kanaliziranja zajedničkih interesa i konflikta.

"Neka birači kažu svoje, a onda ćemo, kada se vidi izborni rezultat pojedine stranke, razmatrati stupanje u koalicije, i to na temelju kompatibilnosti programa i vizije što u Hrvatskoj treba napraviti", istaknula je Marijana Petir, glasnogovornica HSS-a, i ukazala na svu proturječnost i slabost HSS-ovih argumenata. Pa zar stranke i birači ne bi upravo prije izbora trebali znati "programe i vizije što u Hrvatskoj treba napraviti", kako bi na osnovi toga birači glasovali, a stranke eventualno koalirale? Ova farsična rečenica glasnogovornice HSS-a, upravo suprotno od onoga što deklarativno tvrdi, predstavlja i razotkriva položaj HSS-a kao stranke koja će nakon izbora koalirati s onim strankama koje ponude veći udjel u vlasti.

Desni blok političke scene je, vidi vraga, "oživio" upravo zahvaljujući koaliciji HSLS-a i DC-a. Tako su, paradoksalno, dva politička "mrtvaca", Dražen Budiša i Mate Granić, umnogome povećali šanse HDZ-u da zasjedne na tron. Taj je pozitivni predizborni impuls, međutim, toliko razbahatio Ivu Sanadera da je u nagloj provali političke narcisoidnosti već napravio dva velika gafa. Prvi veliki gaf je ova nepametna "afera" s prisluškivanjem. Drugi gaf je nastup na HTV-u u emisiji "Forum" Hlovarke Novak-Srzić ovog utorka, u kojoj su Velimir Šonje, ekonomski stručnjak sa stažom u Hrvatskoj narodnoj banci i Raiffeisen Bank, i Željko Lovrinčević, stručnjak s Ekonomskog instituta, u krhotine sasjekli sve otrovne strelice koje je Sanader pokušavao uputiti na makroekonomsku politiku Vlade utjelovljenoj u Slavku Liniću.

Lovrinčević i Šonje su jednako tako bili nemilosrdni i prema aktualnoj Vladi, ali puno deblji kraj je izvukao Sanader, jer su sva polazišta s kojih oporba kritizira vladajuću ekonomsku politiku pale u vodu. Još kad je predsjednik HDZ-a doslovno ostao bez teksta u izravnom duelu s Linićem oko Riječke banke, postalo je evidentno da je HDZ doživio televizijski fijasko. Ako ovako nastavi, Ivi Sanderu i HDZ-u u povratku na vlast neće pomoći ni da HSP iz crne prijeđe u crvenu košulju i osvoji trećinu mandata.

Najbolja predizborna poduka desnom bloku jest ona politika "netalasanja" koju su provodile tadašnje oporbene stranke prije 3. siječnja 2000. Ne bude li desni blok imao strpljenja, utopit će sam sebe u autodestruktivnom "talasanju" i neutemeljenim kritičkim istupima.