Tomislav Dragičević, direktor Ine, ponaša se kao da je Gaddafijev, a ne Savkin zet. Karticom domaće naftne kompanije kupovao je dragulje u Rio de Janeiru, a ja zavidan jer ženi ne mogu priuštiti ni običnu bižuteriju. A, što ćeš, sve se stvarno da izigrati, kad su Dragičević i društvo, Vladino ograničenje plaće na 15.000 kuna, probili za trostruki iznos sjedeći po pustim nadzornim odborima. Ono što o mutnom poslovanju u Ini već dugo uporno iznosi Vesna Balenović, sad dobiva na težini jer je očito da su Dragičeviću drage makinacije.

Ina je krava muzara, a na njenom su vimenu političari svih vela. Tamo teče med i mlijeko za odabrane, bilo HDZ-ovce ranije, bilo HNS-ovce i SDP-ovce danas, i tako će biti dok je svijeta i vijeka. A, priče o pravnoj državi, kaznenim prijavama, sudskim procesima, ionako su samo za nas koji nečim moramo prebaciti normu u nadi da ćemo zaraditi za bižuteriju.