Početkom tjedna održana je u Kopru međunarodna konferencija na temu »Slovenija nakon 2004. – most povezivanja između Europske unije i Jugoistočne Europe«. Organizator je bio Istraživački centar Primorsko-obalne univerze u Kopru, uz pokroviteljstvo EU. Na toj konferenciji bilo je čak 46 referenata iz cijele Europe, a najviše iz Italije, Austrije, Mađarske, Rumunjske, Bugarske, BiH te SiCG. Nitko nije sudjelovao iz Hrvatske, što je poslužilo tršćanskom Il Piccolu za ocjenu da konflikt između Slovenije i Hrvatske poprima zabrinjavajuće razmjere, o čemu su govorili i (neslovenski!) sudionici konferencije. Posebno su predstavnici EU bili »ožalošćeni« neodazivanjem hrvatskih sudionika. Što nam govori ovaj podatak? Prvo, da se Slovenci naveliko pripremaju za posredničku ulogu između EU i Jugoistočne Europe i da tu ulogu pozdravlja EU; drugo, da se europskim istraživanjima bavi i jedna »nesredišnja« sveučilišna ustanova kao što je Koparsko sveučilište, što je poučno za nas, gdje Zagreb želi biti i ostati centrom svih međunarodnih inicijativa. Treće, nesudjelovanje hrvatskih stručnjaka šteti samoj Hrvatskoj i njezinoj kandidaturi za EU. Ako se to sada poveže s upozorenjem što ga je u Bruxellesu dobio naš zamjenik ministra vanjskih poslova Šimonović, da će Hrvatska snositi posljedice ako jednostrano proglasi gospodarski pojas na Jadranu, onda je jasno da nešto ne štima – opet u hrvatskoj vanjskoj politici.

Naš je list prvi upozorio – moramo to podsjetiti čitatelje – da bi jednostrano proglašenje gospodarskog pojasa izazvalo negativne posljedice po nas u Bruxellesu, bez obzira što je ta hrvatska nakana utemeljena, legitimno, na međunarodnom pravu. Sada je potvrđeno da unatoč međunarodnom pravu Europska unija sugerira multilateralizam kao način rješenja europskih problema, čak i kad to znači ograničavanje suvereniteta jedne zemlje. To teško razumiju čak i sami stručnjaci za međunarodno pravo, od profesora Degena do akademika Iblera. U najboljoj namjeri oni tumače hrvatsku »pravicu«, ali zaboravljaju da je Europska unija jedna nova tvorevina sui generis koja usvaja sve više regule multilateralnog rješavanja konflikata, čime se prevladava Westfalijski sustav suverenih država. Europsku uniju ne smijemo stoga procijenjivati klasičnim instrumentima međunarodnog prava, već kao laboratorij koji razvija nove metode rješavanja sukoba, već poznate u dostignućima irenologije – znanosti o miru.

No vratimo se lekciji koju je Hrvatska dobila u Bruxellesu, gdje joj je savjetovano da ne širi svoju jurisdikciju na moru prije konferencije u Veneciji i bez suglasnosti sa zainteresiranim stranama.

Točno to smo prognozirali u našem listu pred mjesec dana, upozoravajući na to da će Pankretićevo objavljivanje proglašenja gospodarskog pojasa na internetu izazvati lavinu negativnih reakcija. I što sad? HSS i njen čelnik Tomčić promptno su ustali u obranu Pankretićeve najave, radikalizirajući svoje stavove i pozivajući se na »nacionalni interes«.

Upozorili smo da u ovom slučaju to nije nacionalni interes Hrvatske, već svojevoljna interpretacija tog nacionalnog interesa. Naime, u strategiji vanjske politike Hrvatske koju je Vlada usvojila (a u čijoj formulaciji je sudjelovao i potpisnik ovih redaka) izričito stoji da je nacionalni interes Hrvatske – prvi i najvažniji – ulazak Hrvatske u EU, i da tome valja podrediti svu politiku, unutarnju i vanjsku. Upozorili smo da će EU reagirati negativno i da će nas pozvati na konzultacije i pregovore sa svim zainteresiranima, i upozorili smo da Hrvatska mora poštovati načelo multilateralizma kada je riječ o europskim pitanjima.

Piculin zamjenik Šimonović, inače trenutačno naš najstručniji vanjsko-politički kadar, oprezno je upozorio pred odlazak u Bruxelles da će se Hrvatska pozvati na svoje suvereno pravo ali i da će djelovati u duhu multilateralizma. Nisu ga, nažalost, poslušali brojni političari, a ni mnogi inače isto tako kompetentni analitičari vanjskih poslova. Svi su pali u psihozu »nacionalnog interesa«, pri čemu su prednjačili političari svih boja, koji kad se spomene »nacionalni interes« odmah stanu mirno, poput islužene vojničke rage kad začuje zvuk vojničke trube. Bez obzira što ne znaju što je to taj famozni »nacionalni interes«. A sad vidimo da se pogrešno protumačen »nacionalni interes« Hrvatske kosi sa stavom EU, zaboravljajući pritom da je Hrvatska u svojoj strategiji već donijela definiciju ulaska Hrvatske u EU kao autentičnog nacionalnog interesa, o čemu je i ostvaren najširi nacionalni interes. Pa tko je onda sada kriv za taj, najblaže rečeno, nesporazum? Svakako su za to krivi političari, koji ne znaju što govore i ne čitaju što su oni sami napisali i usvojili. Krivi su i što lako padnu u afan, kad čuju magičnu riječ »nacionalni interes«, ne znajući što je to i tumačeći ga na stari, davno prevladani način u toj istoj Europi u koju nas navodno vode. Pa vi sad vidite tko je tu lud.