Novi list: 26. 09. 2003.
Razvod sa SDP-om
Jasmin KLARIĆ
Bilo je, ustvari, preočito od samog početka. Onog početka, tamo u osvit 2000. godine, kad je Ivica Račan sastavljajući novu Vladu »zaboravio« Zdravka Tomca – čovjeka koji je po popularnosti u to vrijeme bio u najmanju ruku drugi čovjek stranke. Pa je Tomac onda »poginuo« i u predsjedničkoj kampanji Dražena Budiše, kojeg je SDP navodno podržavao, ali Račan svejedno nije došao na »karmine« u njiho
v izborni stožer – na objavu izborne pobjede »neozbiljnog« Stipe Mesića.Valjda konačni udarac zbio se krajem 2000., kad na Konvenciji SDP-a Zdravko Tomac nije izabran za potpredsjednika stranke. Previše udaraca za preiskusnog političara. Tomac je shvatio da se na njega u novom, vladajućem SDP-u baš i ne računa, a funkcija predsjednika saborskog Odbora za vanjsku politiku koju je dobio se ionako tretira poput diplome za četvrto mjesto na Olimpijskim igrama.
Na sve to naišla je i haška »pošast«, niz optužnica protiv čelnih ljudi Hrvatske vojske. U ljeto 2000., kad je izišao »Globus« s naslovnicom na kojoj je objavljeno da Haag sumnjiči Petra Stipetića, Tomac je bio iskreno nesretan.
Naravno, priču je zapečatio Zagreb. Nakon Bandićevog pijanstva, bježanja od policije i traženja ostavke, Tomac je svog pulena uzeo u žestoku zaštitu, strasno zarativši s koalicijskim partnerom HNS-om. Ni tu nije dobio Račanovu podršku, a kasnije je kičmu pred predsjednikom stranke povinuo i Milan Bandić. Tomac ga je tad nazvao »političkim mrtvacem« i, očito, definitivno odlučio otići.
Razvod sa SDP-om definitivno objavljuje danas. Na izbore ide s Forumom hrvatske sloge, u prvoj izbornoj jedinici, kontra svog prekjučerašnjeg (Račan, prvo mjesto na listi SDP-a) i jučerašnjeg (Bandić, drugo mjesto) najboljeg suradnika.
Uspjeh bi bio sjajan revanš, ali...