U crvenoj su središnjici ostali zatečeni činjenicom da je HDZ uspio osigurati koalicijske partnere i više mu ne prijeti opasnost da dobije izbore ali ne i vlast. Na dogovor HSLS-a i DC-a o zajedničkom izbornom nastupu u SDP-u nemaju adekvatan odgovor, pa su počeli razmišljati o kopiranju istog modela. Račanova bi se stranka na sličan način rado povezala s HSS-om i HNS-om. Ideja je toliko neočekivana da su potencijalni partneri ostali bez riječi. Sve je veći nesrazmjer i u raspoloženjima. Dok HDZ grmi pobjedničkom retorikom i već se ponaša kao izborni dobitnik, iz SDP-a potiho priznaju da bi izbore mogli izgubiti. Tješe se da je problem u dosad loše vođenoj kampanji. Panika gotovo da se više i ne skriva. Novinarima izjavljuju da u pobjedu vjeruju, ali na izbore mirno ne idu.

Zakašnjelo reagiranje pokazuje da vladajuća koalicija, uključujući i SDP, u izbore ulazi nepripremljena, bez ozbiljne strategije. Račan se pouzdavao u Europu, ceste, političku stabilizaciju zemlje... Ali uključivanje u Europsku uniju sam je ugrozio ekvilibristikom u slučaju Gotovina, uspjeh cestogradnje umanjen je alarmantnim pokazateljima o galopirajućem ino-zaduženju Hrvatske, općenito uvjerenje da mu je vlast nesposobna ali poštena opasno je ruinirano sve brojnijim aferama. Vladajuća koalicija u izbore ide zapravo kao grlom u jagode. Podcijenila je opoziciju, nema plana ni dogovora kako će odgovoriti njenim izbornim izazovima. Svakako nije ista situacija nastupaju li oporbene stranke na izborima svaka za sebe ili su dogovorile neke predizborne pa i poslijeizborne saveze. SDP se sada pokušava tješiti da će Budišino i Granićevo zajedništvo uzeti glasove HDZ-u, iako je ono prije garancija velikog okupljanja na desnici. Ta je koalicija dio HDZ-ove politike.

Vladajući izbore općenito nisu dobro pripremili. Izborni je zakon uglavnom ostao isti kao i za HDZ-a, izborne jedinice – za koje se s pravom svojedobno tvrdilo da su skrojene neprirodno – također nisu dirane, ostala je i lista za dijasporu, koja se Tuđmanovoj vlasti s pravom žestoko zamjerala, pojavljuju se nejasnoće s glasanjem manjina, birački popisi nisu ažurirani ni usklađeni s popisom stanovništva. Sve to ide na dušu sadašnjoj vlasti i rezultat je Vladine lijenosti.

Na koncu, ova se vlast kroz cijeli mandat ponašala tako kao da za nju neće doći trenutak istine. U vrijeme trećesiječanjskih izbora, prije gotovo četiri godine, HDZ je bio na koljenima. Činilo se da ni kamen na kamenu od njega neće ostati. Aktualna ga je vlast vratila iz mrtvih. Njegov je oporavak mnogo više zasluga vladajuće koalicije nego Sanadera. Oni su HDZ-u omogućili da se konsolidira. Nisu dirali ni u njegove najveće zlikovce, Tuđmanovu zloćudnu ostavštinu nisu ni pokušali rastvarati. Pomogli su mu i komotnim odnosom prema svojim izbornim obećanjima. Tako će razočarani i u apstinenciju gurnuti glasači SDP-a asistirati povratku HDZ-a na vlast. Račan vjerojatno očekuje da će se njegovo kunktatorstvo isplatiti, da će mu biti vraćeno na isti način.