Odnosi Hrvatske i Haaga dovedeni su do apsurda. Zato o tome apsurdu treba progovoriti krajnje otvoreno.

Nehotice, a možda i namjerno Carla del Ponte je Hrvatskoj omogućila da stupanj odgovornosti Zagreba za neizručenje Gotovine Haagu svede na minimum. Jer, u cijelosti hrvatska je vlada odgovorna samo ako ne postupi u skladu s »informacijama« koje joj je tužiteljica dostavila. Recimo, dakle, da je bilo koja tužiteljičina indicija točna, a da Hrvatska iz nekih razloga ne postupi u skladu sa sadržajem toga podatka, zna se - slijede sankcije neposlušnoj zemlji, članici međunarodne zajednice.

Kako Carla del Ponte »zna« podatke kojima ne raspolažu ni obavještajne organizacije ključnih europskih država, znači da odgovornost za duljinu bijega haaškoga optuženika snose baš sve te agenture. Hrvatska je u posebnom izvješću tužiteljici donijela i podatke o datumima, mjestu i osobama iz obavještajnog okruženja s kojima su hrvatske agencije u međuvremenu kontaktirale. Zašto ti agenti šute o onome što su inače rekli tužiteljici? Možda ih je tužiteljica nagovorila da šute o tome? Glasnogovornica Haaškog suda Florance Harmann nakon svega ostaje pri tvrdnji da je »za tužiteljstvo Gotovina u Hrvatskoj«. I točka.

Da je riječ o običnoj stranci, možda bi ta točka bila i razumljiva. No riječ je o suverenoj državi koja muku muči s Gotovininom tvrdoglavošću i političkim uvjerenjem, a pitanje je treba li ostalih 4,357.289 građana ove zemlje sankcijama i tko zna sve čime platiti ceh. Kad već tužiteljica zna, a neće reći, kad već netko od tih agenata zna, a šuti po nečijem nalogu, nije li nelogično da zemlja koja ne zna gdje je jedan jedini njezin građanin plati račun - zato što ne zna gdje je i zato što joj to nitko, od onih koji znaju, ne želi reći.