Matematički precizno dade se izračunati da Hrvatska do 2010. neće u EU ako 'slučaj Gotovina' ne riješi za – osam dana

Bijeg generala Gotovine zaustavio je dva paralelna procesa, ključna za priključenje EU: ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske i EU (SSP) te odlučivanje Europske komisije o preporuci Europskome vijeću da Hrvatskoj odobri status kandidata za EU, u kojemu su, primjerice, Rumunjska i Bugarska već daleko uznapredovale, pa sada dovršavaju dugotrajne pregovore s eurokratima u Bruxellesu. Gotovo je posve izvjesno da će Hrvatska, ne riješi li 'slučaj Gotovina' najkasnije do predstojećeg posjeta Carle del Ponte 6. listopada Zagrebu, u oba procesa zakasniti toliko da će njezin ulazak u EU do kraja desetljeća postati i konačno nemoguć.

Evo zašto: ako vlada Carlu del Ponte 6. listopada ne uvjeri da potpuno surađuje u 'slučaju Gotovina', ona će 13. listopada pred Vijećem sigurnosti UN-a kazati da Hrvatska ne surađuje, a Velika Britanija i Nizozemska tada neće ratificirati SSP. Tada će vrlo brzo stići i 1. svibnja, kada će se EU proširiti na deset novih članica, pa će automatski postati nužno da taj sporazum – koji ne može stupiti na snagu prije nego što ga ratificiraju parlamenti svih članica EU – ratificiraju i skupštine deset novih članica, među kojima je i, spomenemo ovdje i najproblematičniju, Slovenija. Taj bi dodatni postupak – pogledamo li tempo ratifikacije u parlamentima sadašnjih 15 članica EU – mogao potrajati i do tri godine. A to je već – 2007., godina u kojoj će Bugarska i Rumunjska postati punopravne članice, a Hrvatska tek zemlja kojoj je SSP stupio na snagu.

SSP je parafiran 14. svibnja 2001. u Bruxellesu. Hrvatska se administracija nadala da bi proces ratifikacije u parlamentima EU članica mogao biti dovršen za otprilike dvije godine. Preračunala se: prošlo je gotovo dvije i po godine, a SSP je ratificiralo tek desetak od 15 članica; štoviše, dvije od preostalih pet država najavljuju da ga neće ratificirati dok se ne riješi 'slučaj Gotovina', politički problem na koji hrvatska vlada samo uvrijeđeno sliježe ramenima. Ali on odjednom biva sve ozbiljnijim: premijer Račan jučer je otputovao u London kako bi britanskog premijera Tonyja Blaira uvjerio u spremnost Hrvatske da surađuje u 'predmetu Gotovina', ali šanse su mu unaprijed iznimno male. Iz dva razloga: Britanija neće slušati Račana, nego Carlu del Ponte kako bi nastavila proceduru ratifikacije; osim toga, i sam predsjednik Europskoga parlamenta Pat Cox ovih je dana kazao kako podupire odluku Britanije i Nizozemske da ne ratificiraju SSP dok Hrvatska jasno ne pokaže da izvršava svoje međunarodne obveze. Dakle – već je sada gotovo izvjesno kako Račan uzaludno otputovao u London.

Međutim, ratifikacija SSP-a u nizozemskome i britanskom parlamentu problem je o kojemu javnost već dosta zna. Drugi, novi problem, naglo ga je ovih dana zasjenio, pa se sve više pokazuje, s obzirom na političku situaciju u zemlji, čak i težim za rješenje. Europska komisija, naime, diskretno daje naslutiti kako bi mogla odgoditi, otegnuti ili nečim uvjetovati pozitivnu preporuku o Hrvatskoj kada Europsko vijeće bude odlučivalo hoće li zemlji dati status EU kandidata nakon što EK razmotri odgovore na pitanja o stanju u zemlji. Ako se 'slučaj Gotovina' ne riješi, naime, vrlo je vjerojatno da će Hrvatska steći ne status Rumunjske ili Bugarske – kakvome se bezbrižno nadala – nego Turske, koja već dvadesetak godina čeka na otpočinjanje pregovora za priključenje EU – i nikako da ga dočeka. U tom slučaju EK bi, na primjer, mogla posve zanijekati sposobnost Hrvatske da postane kandidatom za EU. Mogla bi, potom, kazati nešto neodređeno, ili utvrditi da Hrvatska može postati kandidatom nakon što riješi 'slučaj Gotovina' – a to, zar ne, može trajati do kraja života optuženoga generala. U svakom slučaju, ne dobije li Hrvatska jasan kandidatski status predstojećeg travnja, može očekivati dugotrajno i iscrpljujuće razdoblje europskoga nepovjerenja, u kojemu će morati uložiti mnogo više napora nego do sada kako bi Bruxelles uvjerila u vlastitu vjerodostojnost.

Povrh svega, valja imati na umu i predstojeće izbore u Hrvatskoj. Pobijedi li na njima sadašnja vladajuća koalicija, može se pretpostaviti da će se sukob 'niskog intenziteta' s Haškim sudom nastaviti kao do sada, uz apsurdnu atmosferu međusobnih optuživanja i s vrlo sporim napretkom u slučajevima ključnih optužnica. To potvrđuju i kontradiktorne informacije s posljednjega razgovora izaslanstva vlade i Carle del Ponte u četvrtak u Haagu: s jedne je strane, naime, rečeno da će vlada bez odlaganja postupiti ako dođu nove optužnice, da bi potpredsjednik Vlade Goran Granić dan kasnije kazao kako ne želi govoriti o novim optužnicama, jer one nisu stvar vlade, nego nadležnoga hrvatskog suda. Vrlo je vjerojatno da te kontradikcije mogu značiti samo jedno – neko skoro ponavljanje 'slučaja Bobetko' i 'branja kestenja' pred nečijom kućom.

Ali što ako na izborima pobijedi bilo koja 'desna' koalicija? U tom slučaju vrlo je vjerojatno da se Hrvatska može uistinu pozdraviti sa statusom kandidata i ubrzanom utrkom za Rumunjskom i Bugarskom. Jer više je nego vjerojatno da bi – s obzirom na to kako je započela kampanju – desna vlada, prije nego što počne i razmišljati o gospodarstvu i odnosima s EU, započela pravednički rat protiv »protuhrvatskoga« Haškog suda. Tako bi možda, kao što najavljuje Sanader, desnica pred Vijećem sigurnosti UN-a mogla pokušati pokrenuti raspravu o utemeljenosti optužnice protiv Ante Gotovine. Vrlo je malo vjerojatno da bi se koalicijski partneri Budiša i Granić Sanaderu u tome usudili odlučno suprotstaviti. A kako bi to odjeknulo u Haškome sudu i Europskoj komisiji, ne treba detaljno obrazlagati. Dakle – Račanovoj se vladi u Haagu ne vjeruje, ali zato što je možda smatraju dobronamjernom, no nesposobnom. Sanaderovoj bi vladi zasigurno trebalo mnogo mjeseci da skine anatemu hadezeovskoga suprotstavljanja međunarodnoj zajednici – ako bi ona to uopće htjela postići. U oba slučaja, dakako, trpjet će hrvatski građanin – u ovome desetljeću ova zemlja neće postati članicom EU. A to može isto tako značiti – da neće nikada.