Nije istina da je Europska unija promijenila držanje prema Hrvatskoj po pitanju proglašenja gospodarskog pojasa. Hrvatska diplomacija bila je više puta upozorena, upravo diplomatskim rječnikom, kako nisu poželjne unilateralne odluke.

Tijekom ovoljetnog posjeta Hrvatskoj podtajnika ministarstva vanjskih poslova Roberta Antonionea i podtajnika ministarstva poljodjelstva Paola Scarpe, Zagreb je upozoren kako proglašenje gospodarske zone treba usuglasiti na međunarodnoj, a ne samo na bilateralnoj razini.

Čudi još više izjava Božidara Pankretića kako je Italija okrenula leđa Hrvatskoj glede proglašenja gospodarske zone. Zar se u Zagrebu pomišljalo kako će Italija skakati od sreće ako će joj Hrvatska ponuditi podjelu Jadrana na uštrb i protiv volje Slovenije. (Zar su u Zagrebu zaboravili kako je Milošević nudio Italiji Istru u zamjenu za priznanje njegove vlasti nad ostatkom tadašnje Jugoslavije, a na što su se u Rimu nasmijali, osim dakako krajnjedesničara koji su valjda mislili da se opet može nešto dijeliti, pa makar i tuđe.)

Scarpa kaže kako su prilikom boravka u Zagrebu "objasnili (on i Antonione) Hrvatskoj naše (talijansko) protivljenje donošenju unilateralnih odluka i ponudili smo punu potporu i našu raspoloživost multilateralnom pristupu koordiniranom korištenju bogatstva Jadrana". Valjda je netko tu talijansku ponudu suradnje na Jadranu shvatio "hajdemo ga podijeliti, a Slovencima figa", pa su nastavili tim pravcem forsiranja mora.

Na prošlotjednom sastanku u Rimu, Mariju Nobilu je također rečeno da bi Hrvatska trebala paziti na "tajming" i "image", odnosno na vrijeme proglašenja gospodarskog pojasa i kakvu će time ostaviti sliku o sebi. Rim se, kada je još Zagreb grmio o svome pravu za koje je, kako je govorio, imao i dozvolu Bruxellesa, zanimao za mišljenje predsjednika Europske komisije Romana Prodija, koji je, dakako, kazao kako je "potreban mulitilateralni pristup korištenju ribljeg i ostalog bogatstva Jadrana".

Zar takve poruke nisu jasne? Zar neki razumiju samo psovački jezik tipa "ne zaje.avajte s tim pojasom"? Sada u Zagrebu postavljaju pitanje, što bi se moglo dogoditi ako bi i unatoč upozorenjima Hrvatska jednostrano proglasila jurisdikciju na Jadranu? Ne bi se dogodilo ništa, odnosno vratilo bi se samo na politiku "past ćemo travu". A, što se tiče činjenice da Hrvatska ima međunarodno pravo proglasiti jurisdikciju na Jadranu, može se kazati kako svakome Ustav dozvoljava proglasiti sebe Napoleonom, to nije zabranjeno, samo kako će vas drugi gledati.