Tuđmanova paranoidna zloporaba tajnih službi i inzistiranje na progonu takozvanog unutarnjeg neprijatelja po uzoru na njegov ideološki profil i boljševički habitus, dovele su do toga da je on uhodio i prisluškivao i svoje vlastite suradnike pa i deklarirane prijatelje, o čemu svjedoče bezbrojni stenogramirani prijepisi snimljenih razgovora koje je vodio sa svojim najbližim suradnicima... Osobno sam upozorio najviši vrh MUP-a o činjenici da se sve telefonske i telefaks linije stalno prisluškuju u sjedištu stranke kojoj predsjedam, što je u više navrata egzaktno utvrđeno / Hrvoje Šarinić i Miroslav Tuđman otuđili su gomilu povjerljivih dokumenata nastalih nelegitimnim prisluškivanjem i tajnim snimanjem iz ureda UNS-a, HIS-a i s Pantovčaka. Umjesto da zato odgovaraju, oni sjede za fakultetskim katedrama, organiziraju špijunske okrugle stolove, sjede u vilama s ukradenim dosjeima, okruženi psima dogama i spremaju se za povratak na vlast, koju su tako drastično zlorabili na štetu Hrvatske i njezinih građana

Ivić Pašalić, šef Hrvatskoga bloka, podsjeća na stav svoje stranke »da tajne službe treba raspustiti, jer je u njima previše udbaša i kosovaca pa su danas najcrnje podzemlje koje postoji u Hrvatskoj.«

Farizejski i himbeno zvuči danas izjava Ivića Pašalića da njegov Hrvatski blok zahtijeva kako tajne službe treba raspustiti, jer je u njima previše udbaša i kosovaca i predstavljaju najcrnje podzemlje u Hrvatskoj.

Podsjetit ću ga da sam javno, u ime HSP-a u lipnju 1990., pozvao Tuđmana i HDZ da raspuste tajnu političku policiju, što je bila jedna od prvih programskih točaka ondašnjeg Hrvatskog bloka, koji su sačinjavali HDZ, HSP i HSS. Budući da je Tuđman to promptno odbio i žestoko nas pritom javno napao, HSP je pod mojim vodstvom raskinuo sve daljnje odnose i suradnju s HDZ-om i napustio Hrvatski blok, koji je samim time prestao i postojati, dok ga iz naftalina radi obmanjivanja zaboravnih nije izvukao »nedužni« dr. Pašalić.

Nekadašnji »vrhovnik« Tuđman, oslanjajući se na svesrdnu suradnju i pomaganje bivših ministara unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka i Ivana Penića, svoga savjetnika za unutarnju politiku dr. Ivića Pašalića i njegova »privatnog« obavještajca Ivana Brzovića, svog vlastita sina dr. Miroslava Tuđmana, kojeg je - po uzoru na bivšeg sjevernokorejskog diktatora Kim Il Sunga - imenovao ravnateljem HIS-a, zatim, Markice Rebića, bivšeg šefa vojno-obavještajne službe SIS-a, Hrvoja Šarinića, bivšeg ravnatelja UNS-a, te dvojice bivših ravnatelja Službe za zaštitu ustavnog poretka SZUP-a, Josipa Manolića i Smiljana Reljića, zlorabio je civilni i vojni resor obavještajnih službi, u čemu kao da je oponašao jednog Rankovića, Jagodu ili Beriju, za uspostavu i promociju političko-obavještajne represije nad političkim oponentima, strankama, sindikatima i novinarima.

Uhođenja mimo hrvatskog Ustava i Zakona o radu tajnih službi pravdala su se u pravilu ratnim stanjem ili opasnošću od neposrednog ugrožavanja cjelovitosti i suverenosti Republike Hrvatske. Tuđmanova paranoidna zloporaba tajnih službi i inzistiranje na progonu takozvanog unutarnjeg neprijatelja po uzoru na njegov ideološki profil i boljševički habitus, dovele su do toga da je on uhodio i prisluškivao i svoje vlastite suradnike pa i deklarirane prijatelje, o čemu svjedoče bezbrojni stenogramirani prijepisi snimljenih razgovora koje je vodio sa svojim najbližim suradnicima.

Ta Tuđmanova opsjednutost uhođenjem, nakon njegove smrti, stajala je mnoge njegove suradnike mnogo neprospavanih noći, a neki još mogu strepiti od poziva iz Haaškog tužiteljstva za rabote dogovarane u četiri oka sa samim Tuđmanom, u njegovoj predsjedničkoj rezidenciji na Pantovčaku. Koliko su daleko odmakle hrvatske tajne službe od demokratske kontrole javnosti, pokazuje i činjenica da su one nesmetano nastavile djelovati bez obzira na Tuđmanovu smrt, koja je rezultirala nominalnom promjenom vlasti 3. siječnja 2000.

Zloporaba hrvatskih obavještajnih i tajnih službi posebno je došla do izražaja u pogledu prikrivanja dokaza o zapovjednoj odgovornosti visoko rangiranih za ratne zločine u Hrvatskoj i susjednoj BiH, u izručivanju niže rangiranih vojnih zapovjednika i fabriciranju dokaza na njihovu štetu za vrijeme trajanja istraga i suđenja pred Haaškim sudom, kao i u izradi više tisuća dosjea praćenih i prisluškivanih političara, sindikalista ili novinara. Jednom poznatom oporbenom političaru obavještajna služba je diskretno zaprijetila da će publicirati bijeg njegove djece s mjesta jedne teške prometne nezgode u Zagrebu, ne ublaži li svoju kritiku i ne prikloni se HDZ-u, što je ovaj pod takvim pritiskom i učinio, ali o svemu tome do danas mudro šuti.

Osobno sam upozorio najviši vrh MUP-a o činjenici da se sve telefonske i telefaks linije stalno prisluškuju u sjedištu stranke kojoj predsjedam, što je u više navrata egzaktno utvrđeno putem posebnih elektroničkih naprava za otkrivanje telefonskih prisluškivača i »buba« u radnim prostorijama i stanovima. Tek kada sam s tim u vezi poduzeo odlučne korake prema inozemstvu, od proljeća 2001., prisluškivanje stranačkih prostorija je prestalo.

Kaos u radu obavještajnih službi naslijeđen iz vremena HDZ-ove autoritarne vlasti nova je vlast iz nerazumljivih razloga predugo tolerirala, bojeći se staviti ih pod demokratsku kontrolu, pa su tek ove godine imenovani vodeći ljudi Obavještajne i Protuobavještajne agencije kao i VOA-e, koji ne mogu ulijevati previše povjerenja te je i sam predsjednik Vlade Račan ovih dana izjavio da nije imao sreće s izborom tih ljudi.

Hrvoje Šarinić i Miroslav Tuđman otuđili su gomilu povjerljivih dokumenata nastalih nelegitimnim prisluškivanjem i tajnim snimanjem iz ureda UNS-a, HIS-a i s Pantovčaka. Umjesto da zato odgovaraju, oni sjede za fakultetskim katedrama, organiziraju špijunske okrugle stolove, sjede u vilama s ukradenim dosjeima, okruženi psima dogama i spremaju se za povratak na vlast, koju su tako drastično zlorabili na štetu Hrvatske i njezinih građana.

Predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić izjavio je pred više od tri godine da, zbog prisluškivanja oporbe za vrijeme zagrebačke krize 1996., tadašnji ministar Jarnjak mora kazneno odgovarati. No, bivši ministar sjedi nedirnut u fotelji HDZ-ova saborskog zastupnika, daje primjedbe na zakonske prijedloge, raspravlja o protupožarnoj zaštiti te razmišlja o povratku njegove partije na vlast, kako bi nastavili prisluškivati i tajno snimati svoje političke konkurente. Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader odbija odazvati se na poziv državnog odvjetnika Mladena Bajića u povodu optužbi za prisluškivanje, a radi predočenja dokaza. Istodobno, Bajićev prethodnik je prije pune dvije godine zaprimio kaznenu prijavu s dokazima za neovlašteno prisluškivanje protiv Šarinića, Tuđmana, Rebića, Reljića, Jarnjaka i dr., čija je sudbina prikupljati prašinu u ladici Državnog odvjetništva.

Nesređenost stanja u hrvatskim tajnim službama, bilo je jedno od pitanja u Upitniku Europske komisije na koje mjerodavni nisu mogli dati zadovoljavajući odgovor. Uočivši veliku opasnost takva neodrživa stanja, haaška tužiteljica nedavno je u non-paper dokumentu poslanom u Zagreb označila hrvatske tajne službe kao političko podzemlje i paralelan sustav vlasti koji nije pod kontrolom legalne vlasti u Zagrebu, i koji razvija svoj vlastiti scenarij u slučaju generala Gotovine, kao i prisluškivanja Veleposlanstva Republike Francuske u Zagrebu.

Bez kirurškog reza u hrvatski obavještajni sustav i njegove programske i kadrovske reforme, HDZ i političko podzemlje, koje je on promovirao u deset godina svoje vladavine, proizvodit će neprekidno razne političke diverzije i afere, ne bi li prikrili svoju umiješanost u stvaranje sustava prisluškivanja i uhođenja hrvatskih građana, destabilizirali Hrvatsku na unutarnjem i međunarodnom planu, i onemogućili za dulje vrijeme hrvatsko približavanje Europskoj uniji.

Autor je predsjednik HSP-a 1861.