Premijer Ivica Račan u Londonu traži pomoć Tonyja Blaira u omekšavanju britanskih stavova prema Hrvatskoj kada je riječ o procesu približavanja Europskoj uniji. No, da bi se stvar odigrala prema hrvatskim željama valja »udobrovoljiti« i glavnu hašku tužiteljicu Carlu del Ponte. Od njenog pak izvješća UN-u ovisi ne samo stav Velike Britanije (i Nizozemske) nego i EU u cjelini, a koja bi se ovih dana, kažu pouzdani izvori, mogla oglasiti svojim dokumentom »prepisujući« istu rečenicu iz nedavne Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a u kojoj se uz Karadžića i Mladića spominje i Gotovina.

U tim kriterijima o kojima ovisi prijem neke države u punopravno članstvo EU, međutim, ne stoji samo potrebna stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, pravnu državu, poštovanje ljudskih prava i manjina (unutar čega treba promatrati i slučaj Gotovina), nego i »sposobnost preuzimanja obveza koje proizlaze iz članstva, uključujući provedbu ciljeva političke, ekonomske i monetarne unije«. Tako stižemo i do »slučaja gospodarski pojas« koji je posljednjih mjesec dana uskovitlao ne samo hrvatsko-slovenske nego i odnose između Hrvatske i EU. »Fokusirajući« se na Gotovinu, hrvatska je politika potcijenila značenje svoje namjere za proglašenjem gospodarskog pojasa u kontekstu težnje za ulaskom u EU. Zadovoljivši se međunarodnim pravom koje joj omogućuje jednostrani pristup tom pitanju, naša je politika u stanju zanemariti ono »ali« koje se čulo i u Rimu i u Bruxellesu, a jučer, iz usta Pata Coxa, i u Zagrebu.

No, Cox takoreći nije ni sišao s govornice, a opozicija predvođena HSP-om nastavila je paliti vatru koju je potpirila sama vlast, očito, nespremno ušavši u predizbornu licitaciju s gospodarskim pojasom. Ni Tonči Tadić, ni Mate Granić, ni Joško Kontić ne žele shvatiti da tu nije riječ o tome da li će Hrvatska proglasiti gospodarski pojas na Jadranu prije ili poslije skupa u Veneciji, te hoće li poslije toga biti kasno ili ne. Riječ je o načinu političkog ponašanja, što jest kriterij iz Kopenhagena, a ne o »kvaliteti« neke odluke i njenoj pravnoj utemeljenosti, što pak nije dio kriterija iz Kopenhagena.

Samo se čini da sve to ne shvaća ni aktualna vlast. Pokazala je svoju nezrelost zaletjevši se u nešto čemu nije dorasla. Sada traži načine časnog uzmaka u nezgodno predizborno vrijeme, još uvijek, međutim, misleći da je iz rakursa EU slučaj gospodarskog pojasa minoran u odnosu na slučaj Gotovina. U tom slučaju postavlja se pitanje razumiju li oni koji s toliko žudnje i strasti govore o uvođenju Hrvatske u EU način funkcioniranja tog saveza država. Račan je, dakle, u eurozamci za izlaz iz koje će mu trebati puno više vještine nego što mu je pripisuje i engleski »Guardian« objašnjavajući razloge njegova posjeta Londonu.