Kažu, vanjski se dug može obuzdati samo povećanjem izvoza, a smanjenjem uvoza. Ma, je li? A, što bi mi to izvozili? Čovječe, sve su tvornice uništene, cijela se privreda svodi na šverc - komerc, a mi govorimo da je u povećanju izvoza spas? I što mi s četiri milijuna stanovnika - jedan grad - možemo ponuditi trima velikim tržištima: europskom, američkom i azijskom? Malo toga i ništa, a da im što uspijemo i podvaliti s ovako jakom kunom, to neće bitnije utjecati na gospodarsku budućnost zemlje.

Do te smo točke došli da još malo pa će se organizirati nagradne igre - uđi u shopping centar i nađi svih pet hrvatskih proizvoda! I, onda iz MMF-a govore da ne brinemo, da je situacija ozbiljna, ali nije alarmantna. Situacija je takva da će se, ma ko dobije vlast, suočiti s inflacijom i padom standarda, jer živimo iznad svojih mogućnosti. Osim toga, nude nam se takvi ekonomski lumeni, s jedne i druge bande, da ćemo žalit za ovim vremenima kad su banke otvorile špine, a mi pokupovali nove automobile, pa umislili, jadni, da smo Europa.

Eto, to vam je to. Krast, ne radit, ulazit u politiku radi politiziranja, bavit se jamama iz Drugoga svjetskog rata, a živjeti u svijetu surovih računica gdje su dva i dva četiri, ma što socijaldemokrati i konzervativci pričali. Dame i gospodo, tko preživi iduće četiri godine - pričat će!