Pravosudna blamaža par excellence - s pogrešno osuđenim, a onda po tjeralici hrvatskog Interpola u Makedoniji i uhićenim potpukovnikom Milom Novakovićem zbog (ne)djela njegova višerangiranog imenjaka, generala Mile Novakovića, kojeg se tereti da je u listopadu 1993. zapovjedio granatiranje Šibenika i okolnih naselja - koliko skandalozna, mogla bi biti i inspirativna. Eto modela kako riješiti "slučaj Gotovina" koji prijeti, golemom naporu Vladinih političkih "štrebera" usprkos, zamrzavanjem hrvatske kandidature za EU.

Naime, što? Velika Britanija i Nizozemska odlučne su ne ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju RH dok god odbjegli general Ante Gotovina ne izađe pred sud u Den Haagu. A to je ključni preduvjet hrvatske EU-nominacije. Carla del Ponte pogotovu je neumoljiva glede izručenja najtraženijeg hrvatskog generala. Bez toga koraka, Hrvatska može puzati koliko hoće, ali prema Uniji neće prohodati. I što sada? Ako već ne možemo ući u trag generalu-legionaru, možda bismo mogli naći kakvog potpukovnika Gotovinu do 6. listopada, kada nam "željezna" Del Ponte stiže u finalnu inspekciju, na brzinu ga isporučiti Tribunalu i jednokratno utržiti pozitivne bodove kod suspektne međunarodne zajednice.

S obzirom na gotovo postignuti nacionalni konsenzus glede lika i djela misteriozno nestalog "heroja, a ne zločinca", tko kaže da za takvu operaciju od iznimnog nacionalnog interesa ne bismo našli dragovoljca spremnog na blagotvornu transmutaciju. Svojom žrtvom zadužio bi domovinu, a trebao bi pričekati tek do službenog prihvaćanja hrvatske kandidature ili u najgorem slučaju do 2007. i formalnog priključenja EU-u, a onda bi se utvrdilo da se radi o tzv. zamjeni identiteta. Nikomu to ne bi bilo osobito čudno s obzirom da je u ovoj državi i nadasve njezinom pravosudju, komedija zabune pomno njegovani teatarski žanr poraća. Doduše, "kvaka 22" je u odsutnosti optuženika, ali kad bismo svojim reformskim pravosudnim "uspjesima" pridobili povjerenje Haaga te osigurali procesuiranje Gotovine kod kuće, sve bi bilo riješeno na opće zadovoljstvo.

I Novakovića je cijeli tucet, i još kad figuriraju samo kao "crveni spis", a optuženička klupa prazna, kako to slikovito objašnjava danas umirovljeni sudac Županijskog suda u Šibeniku, Mile Bilić koji je umalo stajao glave "krajinskog" potpukovnika, vjerujući da kažnjava zločin istoimenog generala, zabuna je posve moguća. O tome ovih dana svjedoče i neki hrvatski mediji koji, prokazujući šlamperaj domaćeg sudstva, istom površnošću javnost lažno informiraju o liku nedostupnog generala i "krajinskog" pregovarača od povjerenja, Mile Novakovića, servirajući joj fotografiju Koste Novakovića (osuđenog "u paketu" s Milom, Đorđem Bjegovićem i Goranom Hadžićem, u odsutnosti, na 20 godina zatvora).

Ni tu još nije kraj s Novakovićima pred hrvatskim sudom. Naime, što? Svojedobno je u pritvoru "zaglavio" i Dušan Novaković zbog zločina protiv čovječnosti…, ali kako ga svjedoci nisu prepoznali kao mučitelja u kninskom zatvoru, oslobođen je optužbe. A nisu u pitanju samo Novakovići. Prije dvije godine mađarska policija je uhitila Momčila Draču za kojim je bila raspisana tjeralica zbog navodnog sudjelovanja u masakru u Škabrnji 1991. godine. Poslije dvomjesečnog pritvora, Drača je pušten jer je utvrdjeno da je došlo do zamjene identiteta… Teško da će se ma tko od njih odlučiti za podizanje tužbe protiv suda ( M. Novaković već je poručio da to neće učiniti), jer nikad se ne zna, možda bi, budu li odveć glasni, i njihova "krajinska" maskirka mogla zasmrdjeti po zločinu. Naime, "nomen est omen"…

Ministrica Ingrid Antičević-Marinović decidirana je u obrani integriteta i dostojanstva svoga resora. Nije bilo pogreške u identifikaciji optuženika, tvrdi, baš kao i šibenski Županijski sud. A to što je jedan Mile potpukovnik, drugi general, jedan sin Nikole, a drugi sin Jove, jedan iz Slunja, a drugi iz Karina, nimalo ne kompromitira temeljitost hrvatskog suda. Irelevantan je i policijski podnesak iz 2001. i 2003. u kojem se upozorava da je moguće došlo do zamjene identiteta, ali, što se može, tek je sada dospio do suda. Šteta nije učinjena, želi se reći jer je ionako suđeno u odsutnosti ko na tekućoj traci, a svi optuženici, u slučaju da postanu dostupni, imaju pravo na obnovu postupka. Baš u pravo vrijeme hrvatsko se pravosuđe legitimiralo kao zrelo i kompetentno za procesuiranje predmeta iz haaškog trezora. S takvom legitimacijom EU nas definitivno ne može odbiti!